Dejan Spasojević – Neumorni Urednik

Na kafi sa… Dejanom Spasojevićem

glavnim urednikom izdavačke kuće „ASoglas“ iz Zvornika

Naš sagovornik je glavni urednik izdavačke kuće „ASoglas“ iz Zvornika – Dejan Spasojević. Izdavač, književnik i organizator Drinskih književnih susreta rođen je na Bogojavljenje 1978. godine u Loznici. Završio je Gimnaziju u Zvorniku, zatim Pravni fakultet u Novom Sadu. Pisanjem se bavi od detinjstva. Koautor zbirke prozno poetskih radova „Tragovi“ (2008.), nagrađene zbirke priča „Drugi obraz“ ( 2011) drame „Moralna obaveza“ ( 2013) i knjige „Iskra Njegoševe Sv(j)et(l)osti“ ( 2013).

Od 2008. godine vodi izdavačku kuću i štampariju „ASoglas“ iz Zvornika kao i informativni portal „ASinfo“.

Već duži niz godina posluje izdavačka kuća ASoglas, čiji ste glavni urednik. Predstavite nam ukratko autore i njihove knjige koje ste ste objavili. Po kom kriterijumu objavljujete rukopise?

Skromnost nije moja vrlina ali sam realista i prihvatam činjenice kao polazne osnove mog djelovanja i rada. Činjenica da smo u Zvorniku, gradu koji nema veliki broj pisaca kao npr. Beograd ili veći centri, nije nas spriječila da da objavljujemo radove i nekim autorima koji žive u Srbiji, Crnoj Gori i drugim gradovima Republike Srpske. Kriterijum je uglavnom kvalitet samog rukopisa tj. djela koje naši recenzenti pregledaju prije objave tako da je to polazna osnova dalje razrade i dogovora oko moguće saradnje sa autorom…

Javno glasilo – novine ASoglas izlaze od 2008. godine. Kako ste došli na ideju pokretanja glasila i kako se taj projekat pretvorio u jednu ozbiljnu izdavačku delatnost?

Ja sam tada radio u jednom osiguranju i nisam se mirio sa svojim statusom koji sam trenutno uživao ili podnosio, zavisi kako se protumače okolnosti i nošen željom za društvenim angažovanjem i aktivnostima, došao sam na ideju da pokrenemo oglasnik. Od 2. avgusta 2008. godine objavljujemo štampano izdanje tog oglasnika, ali i istoimeni sajt. Zbog potreba štampanja samog oglasnika posle godinu ili dvije rada sam shvatio da ćemo ako kupimo opremu za štampanje napraviti uštedu u odnosu na iznos koji smo tada davali za tu namjenu i tako je krenulo, potom smo krenuli da pružamo štamparske usluge, a potom i da se registrujemo za izdavačku djelatnost za knjige i druga izdanja. Težimo da to bude koliko toliko ozbiljna izdavačka kuća. Bogu hvala, mislim da je to sve na pristojnom nivou i imamo ambicije da nastavimo realizacijom poslova i poslića sa mnogo nade u uspjeh, ako ništa onda bar zadržati na pristojanom nivou započete aktivnosti.

Organizujete brojne književne susrete, promocije knjiga, književne večeri, manifestacije… Koliko vremena zahteva organizacija bilo koje od navedenih stavki i kako se Vi snalazite u tome?

Realno treba dosta vremena ali ja volim da organizujem te susrete, to me ispunjava. Volim kada se umnožava dobra energija i ljudska sreća, drago mi je kada je bilo ko zbog nas osjetio nešto što ga je podstaklo da bude zadovoljniji i srećniji, a mnogi autori dobijaju priliku da nastupe i da se afirmišu, dodatno afirmišu ili jednostavno ako su već afirmisani svojim prisustvom uljepšaju i uveličaju susrete. Postoji doza prijateljstva u našem odnosu sa mnogim autorima koji su se do sada pojavljivali na susretima, sa nekima od njih imamo i saradnički odnos jer npr. pišu recenzije ili rade lekture za nas i slično.

Organizujete već treću godinu zaredom manifestaciju Drinske književne susrete. Kako ste došli na tu ideju i ko Vam pomaže u svemu tome – sponzori, dobrovoljci, opština?

Ove godine smo imali djelimičnu podršku nekih sponzora, prije svega mislim na gradsku upravu Zvornik, ali i jedan advokat, Borisav Tanacković. Nadam se da ćemo imati značajniju podršku u narednim godinama, a postoje naznake za tako nešto. Nisam neko ko voli da traži pomoć ali je rado prihvatam ako neko smatra da treba i hoće da pomogne jer je to bez obzira na naše finansijske mogućnosti u datom trenutku vrlo bitno. Ovakvi susreti su promocija ne samo za nas i za autore nego i za grad. U organizacionom smislu imam korektnu saradnju sa zvorničkim pjesnicima, autorima… koji mi takođe pomažu u realizaciji svih aktivnosti vezanih za same susrete ili promocije koje tokom godine organizujemo za naše autore ali i za neke goste. Od prve godine imamo saradnju sa Todetom Nikoletićem, koji je redovni član žirija i kojem se mnogo zahvaljujemo na korektnom i prijateljskom odnosu.

Predstavite nam ovogodišnje Drinske književne susrete – goste, knjige, postignuća…

Ove godine smo imali zbornik kratkih priča i pjesama sa preko 100 autora iz regiona. Za najbolju neobjavljenu zbirku priča nagrađen je Boško Lomović iz Gornjeg Milanovca, za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama nagradu je dobio Dragan Marković iz Loznice, dok je za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama za djecu proglašena zbirka Roda od zanata autora Miroslava Kokošara. Zatim, u obje kategorije imamo po nekoliko pohvaljenih autora. Konkurencija je bila jaka i žiri u sastavu Tode Nikoletić, Jasna Milenović i Nataša Đurović zaista nije imao lak zadatak. Što se tiče postignuća i priznanja, njih takođe imamo i ja kao urednik ali i naš klub autora i ljubitelja pisane riječi Asoglas. Prošlogodišnji zbornik kratkih priča i pjesama proglašen je za knjigu godine u Zvorniku od strane SPKD Prosvjeta i to nam je takođe značajno priznanje. Draga su mi i priznanja od Udruženja Gorska Vila iz Podgorice od kojih sam dobio povelju radi jačanja kulturnih i bratskih veza među Srbima u Republici Srpskoj i Srba u Crnoj gori, zatim povelja od udruženja Sjeverac iz Podgorice od kojih sam dobio povelju za doprinos kulturnoj saradnji Republike Srpske i Crne Gore itd…

Da li su ovogodišnji susreti ispunili Vaša očekivanja? Kakvi plodovi su ostali za njima?

Jesu, bilo je divno. Veličanstveno veče. Došli su autori iz preko 10 gradova regiona, Podgorice, Kosovske Mitrovice, Banjaluke, Beograda, Loznice, Bijeljine, Prnjavora, Teslića, Dervente, Kragujevca, Niša…

Gost večeri je bio Predrag Bjelošević, predsjednik UK RS, kojem smo uručili povelju za izuzetan doprinos kulturu u Republici Srpskoj. Njegova podrška ovim susretima nam izuzetno mnogo znači.

Urednik ste i vrlo ažurnog portala AS Info. Kako se snalazite sa svim svojim obavezama? I kako uspevate da održite kontinuitet u saradnji i komunikaciji sa svojim saradnicima?

Postoji neki unutrašnji poriv, potreba da se potvrđujete kroz neke stvari, stalno da budete aktivni, želja za uspjehom i dokazivanjem, ne znam kako bih to drugačije objasnio ali unutrašnja potreba da se iskažem i budem koliko dobar u tome što radim. Za uređivanje portala imam sreće da imam dobre saradnike koji često šalju članke, neke od njih preuzimamo nas dvoje ili troje urednika… trudimo se da budemo ažurni i da još više komercijalizujemo portal. To je ono što mnogi informativni portali ne uspiju iako ih postoji mnogo, neki ni ne teže tome jer je ostvarivanje svrhe portala samo po sebi uspjeh i donosi drugu vrstu satisfakcije. Mi kroz dizanje posjeta samog portala vidimo i dodatnu eksponiranost naše djelatnosti koju radimo, tako da to sve ima smisla, nadovezuje se jedno na drugo i oslanja…

U Vašim člancima i nastupima očigledno je zastupanje hrišćanskih vrlina i slavljenje Vere. U čemu pronalazite inspiraciju i da li je ona povezana sa Vašim verskim pogledima?

Jeste. Neizbježno je da u nekim stavovima iskazujem svoja uvjerenja i ono što jesam. Mi Hrišćani imamo zbog čega da se radujemo ali istovremeno i da buemo zabrinuti jer živimo u teškim vremenima koja zapravo nisu nikad ni bila laka ako želimo da budemo istinski Hrišćani. Padamo i griješimo ali je bitno da imamo lajtmotiv, Put, Istinu i Život i onda sigurno nećemo zalutati. Jedan je put, plašim se stranputica jer se lako griješi i pada.

Inspiracija za te moje stavove jeste radost hrišćanskog života, Božanska iskra koja nas vodi i izdiže iznad pepela sadašnjnice i koja nam daje snagu da odolimo isušenjima i prebolimo padove i stanja u koja često svojom krivicom zapadamo. Smatram se prosječnim vjernikom ali se divim tome što imamo dosta lijepih i dobrih uzora, prije svega svetih otaca na koje se možemo ugledati ali i dobrih ljudi, aktera današnjice, koji nam svojim primjerima pokazuju da prave vrijednosti još žive u našem narodu i da ljubav nije ohladnila sasvim.

Negujete ljubav prema Rusiji i ruskom jeziku. Imate li razvijenu poslovnu saradnju sa njima ili je to stvar Vaše privatnosti?

Rusiju volim, najviše zbog naše pravoslavne veze i književnosti ali i toga što u njoj vidim prijatelja koji nam pomaže dok svi u nama gledaju samo računicu i koji nas cijene samo po tome koliko koristi imaju od nas. Putin je jedan od tih koji se suprotstavio unipolarnom uređenju svijeta i čovjek mora da se divi tolikoj hrabrosti da se tako nečemu stane na put s obzirom na to koliku moć posjeduju zemlje koje su uspostavile taj unipolarni sisrem vladavine i uticaja u svijetu. Saradnju sam imao sa nekim portalima iz Rusije ali sada nemam aktivnu saradnju, trebalo je neka izdanja da prevodimo na srpski ali naša konekcija u tom pravcu nije se razvila u potpunosti. Bili smo posrednici za prodaju određenog tiraža knjige Mrežni ratovi autora Aleksandra Dugina i osim toga nismo imali druge poslove, što ne znači da možda u budćnosti nećemo imati, vidjećemo.

U jednom intervjuu pomenuli ste da ste imali snoviđenje Vladike Petra Drugog Petrovića Njegoša. Možete li to da nam bliže predstavite? Šta Njegoš predstavlja za Vas?

To je bio nesvakidašnji momenat u mom životu, davne 2010. ili 2011. godine imao sam snoviđenje Njegoša kao sveca, koji je ležao u kivotu i obasjan svjetlošću govorio da je živ i da ga je Bog posvetio. To nije bio san, nego mnogo više od toga, što ja u tom trenutku nisam mogao da objasnim, lijepo sam se osjećao to jutro, ozareno nekom neobjašnjivom radošću i mirom. Pitao sam se samo zašto i odakle to, šta je poruka jer znao sam da je Njegoš pjesnik i vladar.. i onda sam krenuo da čitam njegova djela, najviše Gorski vijenac i Luču i shvatio da je on bio mnogo religiozan tj. da je živio vjeru, isticao je iznad svega kao vrhovni motiv i ideal, vapio da mu Bog otkrije tajnu, na kraju završnim stihovima Luče on hvali i proslavlja Gospoda Isusa Hrista. Par godina posle toga upoznao sam neke ljude koji su takođe imali slične pojave Njegoša kao svetitelja i vidjeli smo potom da je njegovo visokopresveštenstvo Mitropolit Amfilohije kanonizovao na nivou Eparhije crnogorsko-primorske što me je jako obradovalo jer sam siguran da je njegovo djelo i trag objedinjujući fakator iskre božanstvene koji obasjava naš narod. Podstaknut time objavio sam knjigu Iskra Njegoševe Sv(j)et(l)osti povodom 200 godina od njegovog rođenja.

Kakav biste dali savet mladim piscima, a kakav omladini uopšte? Za šta se vredi boriti i kojih načela se držati?

Pisati ako za to osjete potrebu i dar. Čekati momenat da to objave ako kasnije njihovo pisanje uđe u fazu ostvarivanja autorskih ambicija i ostvarivanja na tom polju. Jednostavno, pisanje je nešto lijepo iskonsko, čovjek izražava sebe u odnosu na druge i stvari koje ga okružuju. Cijenim i autore koji ne pišu samo autobiografske radove ali neminovno je da autor unese dio sebe u djelo, dio svojih ubjeđenja i životnih normi kojima je podređen. Mislim da mladi treba da se drže stabilnih stvari u životu, porodice, vjere, ljubavi i razumijevanja… druželjubivosti i iskrenosti… jer samo dobro se isplati na duži rok, sve ostalo su stranputice i sitni računi koji se kad tad svode na našu štetu.

Svakako ste uspešni u svom poslu i trajete dugi niz godina. Kako doći do uspeha? Postoji li savet ili recept?

Hvala vam ako tako mislite. Za sve dobro zahvaljujem Bogu. Smatram da treba raditi na usavršavanju svoje ličnosti i duše. Ličnosti kroz nauku i vaspitanje, a duše kroz Crkvu i poštovanje Božijih zapovijesti. Poročan život je naša svakodnevica jer živimo u okruženju sa mnogo iskušenja ali bitno je da ne zaboravimo šta valja kao što kaže apostol Pavle – Sve mi je dozvoljeno ali nije sve na korist. Na nama je da se trudimo i molimo Bogu, a treba svakako imati i sreće da nas sredina u kojoj živimo razumije i pomaže, da smo okruženi dobrim ljudima… ne postoji zvaničan recept osim vjere, nade i ljubavi… Mislim da je za bilo kakav uspjeh potrebno, pored talenta i znanja, dosta truda i borbe na više frontova.

Mnogi ljudi se žale da ih porodica usporava. Koja je uloga porodice u životu savremenog čoveka?

Uloga porodice je vezivna i temeljna. Vezivna jer nas čuva od ponora, od toga da odlutamo i zaboravimo ko smo i šta smo. Ma koliko da smo uspješni, mi smo potekli iz porodice koja je od nas napravila čovjeka, dugujemo zahvalnost roditeljima i bližnjima, koji su uložili u nas mnoga svoja nadanja, savjete, vrijeme provedeno s nama… sve je to bitno.

Imate li neostvarene želje, planove za budućnost?

Imam porodicu i relativno sam ispunjen tim što radim i srećan zbog toga što imam. Imam još ambicija, želja i planova uglavnom racionalnih ali vidjećemo, uz Božiju pomoć, možda nešto od toga i ostvarim.

Šta biste nam savetovali da pročitamo iz izdavaštva ASoglasa? Na koje svoje delo ste naročito ponosni?

Smatram da imamo dobrih izdanja, pored zbornika koji svake godine objavljujemo tu su naslovi za djecu: Svitac iz đačke klupe, autor Tode Nikoletić, Roda od zanata Miroslav Kokošar, Pišite mama velikim slovom Radmila Šinik, Taj se začin ljubav zove, Sonja Padrov Tešanović, moj dramski tekst Moralna obaveza, zbirka priča Drugi obraz, nagrađeni naslovi, roman Pečat i Nasleđe, autora Željka Nestorovića, zatim zbirka priča Stvorenja mračnog sata autora Đorđa Maksimovića iz Banjaluke i mnoga druga izdanja naših autora… nadamo se još boljim i uspješnijim naslovima u budućnosti, a neka od njih već pripremamo.

Zahvaljujemo se uredniku Dejanu Spasojeviću na izdvojenom vremenu i želimo mu još mnogo uspeha u poslovnom i privatnom životu.

Intervju vodila: Dajana Lazarević

ČasopisKult