Ljubica Petrović Kosor, Podgorica, R Crna Gora

U saradnji sa Fb stranicom Ostani kod kuće , ostani doma :

LJUBICA PETROVIĆ KOSOR, rođena u Titogradu, SFR Jugoslavija. Živi u Podgorici, CRNA GORA. Po zanimanju, diplomirana ekonomistkinja. Piše poeziju, kratke priče i drame. Poezija joj je sabrana u četiri zbitrke: “SREĆNA LUKA – Kosorski motivi”, “OSMIJEH “, “BUĐENJE” i “KRIK”. Zastupljena je u brojnim, međunarodnim, zbirkama poezije, pjesnika sa Ex YU prostora, Balkana i šire, među kojima : “MORE NA DLANU” ,“VALENTINOVO”, “PRVA ANTOLOGIJA FEJSBUK PJESNIKA”, “PJESME KOJE NAM ŽIVOT ZNAČE”, “PROVIDENCA VERSI”, “STIHOM GOVORIM”, “MILI DUELI”, “ARTE STIH”, “ZAGRLI ŽIVOT” i druge. Njena kratka priča “BABA MAŚA ili ŚEVER JE KRIV ZA SVE”, štampana je u knjizi “IZVAN KORIDORA, VRANAC – NAJBOLJA KRATKA PRIČA 2011” u izdanju Knižare Karver iz Podgorice, povodom Međunarodnog književnog festivala “ODAKLE ZOVEM”. Učesnica je brojnih festivala i pjesničkih susreta, među kojima i “Festivala čiste poezije,glazbe i vina,“More duša 1” u Biogradu na Moru i Šibeniku – Hrvatska; “More duša 2” u Beogradu – Srbija, “MILI DUELI” u Jajcu – BIH; “Pjesme koje nam život znače” u Ogulinu – Hrvatska, gdje je osvojila prvo mjesto pjesmom VAPAJ. Bila je finalistkinja drugog međunarodnog fejsbuk natječaja “Mili Dueli”. Radovi su joj objavljeni na brojnim portalima, elektronskim časopisima i zbirama poezije. Pored pisanja, bavi se i slikarstvom. Velika ljubav joj je fotografija i putovanja. Ljubica je jedna od osnivačica ”SIGURNE ŽENSKE KUĆE” u Podgorici, prvog skloništa za žene i djecu žrtve porodičnog nasilja i za žrtve seks trafikinga, u Crnoj Gori. Dugogodišnja je volonterka u ovoj NVO I borkinja za ljudska prava žena. To je dio njene životne biografije na koji je posebno ponosna.

NEĆU SE VRATITI

Neću se vratiti Da ti pjevam, Ni pjesme tužne, Ni pjesme srećne. Neću se vratiti! Samo ćeš jedne Večeri sjetne, Čuti smijeh Ptice rugalice, Kako ti udara u lice. Neću se vratiti Tvojim rukama, Koje ne grle Nego lome. Neću se vratiti Jer, previše već Znam o tome. Neću se vratiti Tvojim usnama, Koje ne ljube Nego grizu. Neću se vratiti, Da opet budem Jedna u nizu, Bezimenih, bezličnih žena Poslije koje ti ne ostane Ni uspomena. Neću se vratiti! Samo ćeš jedne Večeri duge, Kada ti umor Obuzme tijelo, Kada ti samoća, Nabora čelo, Kada ti srce Zamre od tuge, Sjetit se mene. I znaćeš, Da nijesam bila Kao druge.

NEKA DAVNA PROLJEĆA

Ako nekad svratiš… Kažem: Ako svratiš, U stari kraj, Tu gdje si pio Sa mojih bedara, Iz mojih njedara, Jutarnje rose. Ako nekad svratiš… Naći ćeš samo trag Neke noge bose, Samo pramen Neke plave kose I miris drag, Što na sreću sjeća, Na neka Davna proljeća.

KAP PO KAP

Kaplje noć na moj dlan Kap po kap, kap po kap… Pa onda rijeka, pa okean noći Stane na moj dlan. Kaplje suza na moj dlan Kap po kap, kap po kap… Pa onda rijeka, pa okean suza Stane na moj dlan. Kaplje tuga na moj dlan, Kap po kap, kap po kap… Pa onda rijeka, pa okean tuge Stane na moj dlan. Kaplje život na moj dlan Kap po kap, kap po kap… Pa onda rijeka, pa okean života Stane na moj dlan. Noć mi tugom suzu kanu Kap po kap, kap po kap. Prođe život, kao san, Kap po kap, dan po dan… Dok dlanom o dlan!