RADMILA STEVANOVIĆ
rođena je u Sarajevu, gdje je i živjela do svoje pete godine, a onda je životni put, poslije
kraćeg života u brojnim drugim mjestima i gradovima doveo u Vlasenicu, gdje i danas živi, radi i ponešto iz poezije i proze stvara, a ta je satisfakcijom ispunjava.
Magistar je pedagogije.Naime, to je oblast koja je najviše ispunjava i u kojoj se neophodno permanentno usavršavati. Smatra da
rad sa djecom čovjeka oplemenjuje, a istovremeno smatra, da nema humanijeg rada i veće životne investicije od adekvatnog vaspitavanja i podizanja djece.
Radmila je član Književnog kluba „Luča” . Pisanjem i stvaranjem poezije i proze bavi se kako,
navodi, iz lične satisfakcije.Do sada je bila zastupljena u istaknutim zajedničkim zbornicima, domaćeg i međunarodnog karaktera, a neki od njih su: „Lučini propijevi” (domaći), i „Paralelni svjetovi” (međunarodni).
Radmila Stevanović
Samostalno nije ništa od napisanog objavljivala. Nije se osmjelila, kako kaže, a to joj i nije nešto što smatra prioritetnim i neophodnim, te je par pjesama za zbirku „Otisci duše” odabrala po nagovoru iskrenih prijatelja i članova kluba „Luča” od kojih su neki veoma afirmisani u svom radu i stvaranju i koji su joj podršku dali i u vidu pisanja recenzije, lekture i u pogledu izadvanja i štampanja, navedene zbirke, te im je u tom pogledu neizmjerno zahvalna.Ona za kraj poručuje „Život je dar” – („Život je dar, koji treba istinski da živimo i da svoju dušu dobrim djelima smirimo, ali treba nam i ljubav, sklad i mir, jer jedino tako čovjek može da se osjeća živ”, te još dodaje: „Misao je snaga našeg uma, koja treba, od svakog zla da nas čuva i da nas usmjeri u pravcu ljubavi i mira i da nam muzika za život bude glavna uvertira”) .
Udata je i majka je dvoje djece.
