Uskoro Zbirka Pjesama ” Posljednja Želja” – Autor Simo Ilić Simek

Zbirka pjesama „Posljednja želja“ autora Sime Ilića opjevava bol zbog gubitka brata. Kroz čitav ciklus ovih pjesama osnovna tema je patnja zbog smrti bliske osobe. Lirski subjekat se u pojedinim pjesmama nada da će mu brat doći. Opisuje ljepote predjela rodnog kraja i nada se da će sa bratom da uživa u njima. Iako je njegov brat kao mlad otišao od kuće, njihova bliskost i povezanost su jake. Njihov bratski odnos je čitavog života davao podršku i sigurnost. Oni su zajedno prolazili kroz srećne i tužne događaje i zato sad lirski subjekat teško podnosi patnju sam. On sada nema brata da podjele teškoću i tugu. Kao krivac za ovaj veliki gubitak krivi se prokleta sudbina. Bol zbog rastanka dvojice braće umanjuje to što je ispunjena posljednja želja pokojnika. Tu lirski subjekat pronalazi utjehu jer je ispunio posljednju volju svog brata. Njegov brat sada počiva na brežuljku u rodnom mjestu. Provodeći noći bez sna sjeća se njihovog djetinjstva, zajedničke igre, trešnje i školskih dana. Ti dani bude sjetu i podsjećaju na jedan bezbrižan dio života kada su braća bila zajedno. Takođe, razmišljajući o prošlim vremenima sjeća se i zajedničkih snova i planova. Neke snove nisu ispunili, ali se autor nada da će on sam uspjeti. Sa tih vedrijih tema, autor prelazi na surovu realnost. Podsjeća se da njegovog brata nema i da mora sam da nastavi, ali ne zna kako. Njegova ljubav prema bratu će mu dati snage da uspije u svojim namjerama i da prebrodi ove životne nedaće. Svoju utjehu traži u pisanju stihova i nada se da će tako bar malo da uspije da odagna crne misli. Brata priziva u snovima i volio bi u snovima da se vide i pričaju kada je to nemoguće u stvarnom svijetu. Ponekad život doživljava kao kaznu i ne vidi razlog za nastavak života, ali nikada čovjek ne treba gubiti nadu jer je život uvijek jači od smrti. I sam autor navodi da voljeni ne umiru dok su živi oni koji ih vole, pa tako utjehu tu trebamo i tražiti i ne očajavati u boli. Uvijek postoji nešto što možemo da učinimo za njih i da prihvatimo Božju volju. Čitava zbirka je posvećena preminulom bratu i izazvaće tužna osjećanja kod čitalaca. Svako ko je izgubio nekog bliskog može da se saosjeća sa ovim gubitkom. Ove pjesme ostaju kao spomenik bratskoj ljubavi i iako su napisane u bolu i patnji predstavljaju divno podsjećanje da najljepša umjetnička djela nastaju u tužnim trenucima i da su proizvod teških životnih okolnosti.

Andrea Radiša, Prof. srpskog jezika i književnosti