Žan Bahit

O AUTORU

ŽAN BAHIT

Bahitžan Musahanovič Kanapjanov, potpisan kao Žan Bahit (rus. Bahыtžan Musahanovič Kanapьяnov – Žan Bahыt), je kazaški pjesnik, pisac, filmski dramaturg. Rođen je 4. oktobra 1951. godine u gradu Kokšetau u učiteljskoj porodici. U školu je pošao u selu Sirimbet, gdje se nalazilo porodično imanje učenjaka i istoričara Čokana Valihanova (1835-1865), koji je u srodstvu sa precima pjesnika.

Po prvostečenom obrazovanju Bahit je inženjer-metalurg, a potom je završio Više kurseve za režisere i scenariste u Moskvi u klasi Emila Lotjanua, potom Više književne kurseve pri Udruženju književnika SSSR na seminarima Aleksandra Mežirova.

Radio je kao istraživački inženjer na Institutu metalurgije Akademije nauka Kazaške SSR, a i kao scenarista, režiser i urednik u filmskim studijima «Kazahfilьm» i «Mosfilьm», u produkciji Kazahstana.

Godine 1971. upoznao se sa Olžasom Sulejmanovim, što je uticalo na dalju sudbu mladoga pjesnika.

Prve pjesme je objavio 1975. godine u časopisu „Prostor“, zatim je poeziju i poeme objavljivao u periodici mnogih država svijeta. Autor je više od trideset knjiga poezije i proze, koje su izlazile u izdavaštvima Kazahstana, Rusije, Jermenije, Ukrajine, SAD-u, Velikoj Britaniji, Maleziji, Poljskoj, Francuskoj, Mongoliji, Turskoj.

Autor je ideje o održavanju Svijetskog dana poezije, za koju se čulo prvi put 1996. godine u Almatiju, na pjesničkoj vječeri Andreja Voznesenskog i Bele Ahmaduline.

Laureat je mnogih međunarodnih književnih nagrada, među kojima su „Alaš“, „Tarlan“, Međunarodni pjesnički konkurs „Nade lira zlatna“ (Njujork, SAD, 2004), Sveruska nagrada Antona Delviga (2013), nagrada M.O.Auezova kazaškog PEN-kluba (2014). Njegova pjesnička dela prevedena su na mnoge jezike svijeta, ušla su u književne antologije država bližeg i daljeg inostranstva.

Član je kazaškog i ruskog PEN-kluba.

Sekretar je odbora Udruženja književnika Kazahstana.

Dopisnik je „Književnih novina“ u Republici Kazahstan.

Član je odbora Evropskog kongresa književnika (Prag), u kojem se predstavlja region Centralne Azije i Kazahstana.

Počasni je profesor Univerziteta imena Šakarima (Semipalatinsk).

Akademik je Krimske književne akademije (Simferopolj, Krim). Akademik je novinarstva Kazahstana.

Učesnik je saniranja havarije na Černobiljskoj nuklearnoj elektrani (1986-1988).

Zaslužni je aktivista Republike Kazahstan (2011), zaslužni radnik Republike Kazahstan (1998), pobkednik narodnog glasanja „El Tulgasi“ – „Ime Otadžbine“ u nominaciji „Kultura i umjetnost“ (2012).

Nagrađen je ordenima „Parasat“, „Dostik“ 2. stjepena, „Za doprinos kulturi“ Međunarodnog komiteta mira i sloge (Moskva), medaljama Kazahstana, Rusije, Ukrajine.

Dobitnik Državne nagrade Republike Kazahstan po imenu Abaja za 2020. godinu.