Čekajući pjesmu da nastane,
prolazimo kroz mnogo toga,
čekajući pjesmu nestaje i vrijeme,
a s njim i njegovo breme…
Čekajući pjesmu da dođe
volimo jedni druge
i molimo Boga da sve ovo
prođe i nestane
i da neka nova pjesma nastane,
da nas razveseli.
Čekajući pjesmu, muku trpimo raznu,
bez koje se pjesma ne ispoja,
čekamo i kao da čekajući gubimo nadu
‒ da ćemo junački podnijeti teret,
koji stavljaju na naša nejaka pleća
i dok nam stežu okove
pjesma nastaje sve veća
iz pepela izvi-iskra čudom se diže,
a s njom zaspala čast i sreća.
Čekajući pjesmu,
od muke smo propjevali, brate,
bez roptanja nosimo svoj krst,
ne tražimo da nam ga skrate.
Jer, nama je tako suđeno,
molimo za buduće naraštaje,
i za ovo pokolenje sluđeno,
što bi još da živi i traje…
Pjesma će na kraju sama da dođe
Gospod je nama šalje,
jer samo s pjesmom i velikom nadom
možemo krenuti dalje…
Dejan Spasojević
