Razgovaramo sa pesnikinjom Anastasijom Šćepanović, koja je jedna od nagrađenih na književnom konkursu ,,Drinskih književnih susreta“ u kategoriji Prva knjiga.
ASinfo: Tvoja zbirka pesama u rukopisu ,,Molitva umjesto poljupca“ jedna je od nagrađenih u kategoriji Prva knjiga, te samim tim učinak je velika pomoć pri štampanju knjige. Reci nam, kakav značaj, pored samog materijalnog podsticaja ima još za tebe ovakva nagrada?
Anastasija: Za početak ću reći da sam zaista ponosna na sebe kao i na svoj uspjeh kada govorimo o mom prvijencu, o zbirci „Molitva umjesto poljupca“. Svakako da ova nagrada ima veliki značaj za mene, ali ne samo u materijalnom smislu, nego i u svakom drugom. Velika mi je želja bila da jednog dana objavim knjigu, čak je to bila i želja mog oca koji mi je svih ovih godina pružao nesebičnu podršku kao i svih onih ljudi koji prate moj rad na društvenim mrežama. Drago mi je što će knjiga naći svoje mjesto u domovima širom moje Crne Gore, Srbije pa preko Drine do Republike Srpske. Moram reći da je istu želju imao i moj đed koji nije dočekao da mu saopštim lijepu vijest, ali vjerujem da se on raduje negdje gore na nebesima.
ASinfo: Kakva je tematika zbirke pesama, koji su motivi najčešće prisutni, sudeći po naslovu u zbirci ima ljubavnih motiva, ali i duhovnih takođe?
Anastasija: Tematika zbirke je raznovrsna i upravo iz tog razloga je ista podijeljena na sedam ciklusa u kojima će moći da se pročitaju ljubavni stihovi, rodoljubivi, duhovni… Ali neću govoriti o tome šta je sve konkretno opjevano u zbirci. To ostavljam čitaocima da vide sami kada istu knjigu uzmu u ruke. Kada govorimo o motivu, onda se svakako može reći da je ljubav najveći motiv. Smatram da je ona bila kamen temeljac svakog ispisanog slova. Bez nje to ne bi imalo smisla. Kada smo već spomenuli naslov, prokomentarisaću i njega, tj. daću objašnjenje zašto baš taj naslov. Odlučila sam se da knjigu tako nazovem, jer smatram da mogu da se molim za svako ljudsko biće koje bitiše na ovom svijetu, ali ne i da ljubim.
ASinfo: Knjiga će uskoro ići u štampu, možeš li nam otkriti ko su saradnici i kakva očekivanja imaš posle štampe?
Anastasija: Knjiga će izaći u saradnji sa izdavačkom kućom ,,Asoglas“ iz Zvornika na čijem je čelu Dejan Spasojević. Kada je riječ o saradnicima, recenziju će odraditi pjesnikinje Nevena Milosavljević iz Zvečana i Maja Babović iz Podgorice, dok će slovo o knjizi pisati jedan veliki pjesnik, a još veći čovjek i prijatelj – Blagoje Baković. Kakva su mi očekivanja… To je već malo teže pitanje, jer zaista o tim očekivanjima još uvijek nisam razmišljala. Mislim da će odgovor na to pitanje ostati iznenađenje i za mene i za javnost.
ASinfo: Nedavno si imala prilike da recituješ pred patrijarhom Porfirijem, ali i pred pesnikom Matijom Bećkovićem. Kakav je bio osećaj govoriti pred takvim veličinama, svako u svom pozivu, jesi li imala neku dozu straha?
Anastasija: Kada govorimo o mojoj pojavi i recitovanju pred Patrijarhom Porfirijem volim reći da mi je taj događaj najveća nagrada. Ipak, tu priliku ne mogu baš tako lako da dobijem, a svakako je i recitovanje pred Matijom bila velika čast i zadovoljstvo. Pa ako je bilo straha onda je on bio prisutan u veoma malim dozama. U oba slučaja sam sebi postavila pitanje da li ću ja to moći da iznesem onako kako bi trebalo, da se osjeti emocija dok recitujem, da ne bude čisto mehanički i uspjela sam u tome. Valjda to tako ide kada uskladite izbor pjesme sa mjestom gdje se nalazite i sa ljudima pred kojim se pojavljujete.
ASinfo: Književnik Branimir Šćepanović bio je venčani kum Matije Bećkovića, jeste li bili u srodstvu, s obzirom na podatak da voliš i čitaš njegova dela?
Anastasija: Svakako da jesmo. On mi je bio veoma blizak rođak. Kuće na selu su nam bile jedna do druge. I zaista mi je mnogo žao što nisam imala tu priliku da se sretnem sa njim, ali sam ponosna na činjenicu da mi je jedan takav velikan rod. Nadam se da će neka ulica ponijeti njegovo ime. Zaslužio je.
ASinfo: Upisala si studije u Beogradu, reci nam koja katedra je u pitanju, kako napreduješ i da li ti nedostaje rodni grad Podgorica?
Anastasija: Student sam Saobraćajnog fakulteta u Beogradu. Trenutno sam na katedri željezničkog saobraćaja i transporta, ali ako sve bude kako treba onda se nadam da ću uspjeti nakon prve godine da se prebacim na vazdušni saobraćaj. Mislim da je još uvijek rano pričati o tome kako napredujem kada je fakultet u pitanju. Svakako da mi nedostaje moj rodni grad, ali više mi nedostaju ljudi koje sam ostavila tamo. Prvenstveno porodica, ali će Božić brzo pokucati na vrata.
ASinfo: Pratimo tvoj rad i vidimo da se nižu nagrade i gostovanja, nastupi, nedavno si gostovala na TV Hram, takođe i na TV Dankos + iz Kosovske Mitrovice. Možeš li nam otkriti kako su izgledali intervjui, gde možemo naći linkove gostovanja? A takođe, reci nam kako se snalaziš pred kamerama, i da li ti prija interesovanje medija za tvoj rad?
Anastasija: Intervjui su bili zanimljivi, tematika je bila raznovrsna. Govorilo se o mom studiranju, letenju, pisanju i zaista sam zadovoljna gostovanjima. Gostovanje na lokalnoj televiziji Kosovske Mitrovice je dostupno na mom jutjub kanalu, dok gostovanje na televiziji Hram neće biti dostupno jedan duži vremenski period, ali čim objave na svom jutjub kanalu podijeliću sa javnošću. Čini mi se da se mnogo dobro snalazim pred kamerama ako uzmem u obzir da češće dajem intervjue u pisanom obliku za portale. Svakako da prija interesovanje medija jer osim društvenih mreža oni takođe predstvaljaju jedan od puteva da javnost čuje za nekoga i o nekome. Kakvo će njihovo interesovanje biti u budućnosti za moj rad ne znam, ali se nadam da ćemo nastaviti saradnju.
ASinfo: Tvoje dve velike ljubavi su letenje i padobranstvo, nedavno si imala prilike da skačeš padobranom u društvu vladike Jovana, ali i vladike Metodija, koji su vešti padobranci. Opiši nam taj događaj, sigurno je to nešto što ćeš pamtiti čitavog života.
Anastasija: To je bila mnogo lijepa prilika u mom životu. Kada je pravljen plan leta za grupu koja ide na skakanje u kojoj sam bila ja prvenstveno je sa mnom trebalo da bude samo vladika Jovan, ali ne znam šta se desilo u trenutku pa je odlučeno da ide i vladika Metodije. Čuvši i vidjevši da obojica idu sa mnom obuzela me je velika radost, ali i smirenje jer gotovo tri godine nisam ušla u avion, ali nećemo o razlozima. Ja mogu samo da se zahvalim onima koji su me prizemljili. Zahvaljujući njima, ali i mom inatu da ću se opet vinuti u plavetne visine pa makar bilo to preko granice ukazala mi se prilika da upoznam ove divne ljude, ali i mnoge druge. Nisam sigurna, ali mislim da je vladika Metodije u toku leta možda čak i primijetio moju napetost i strah, pa je uslijedilo „baci pet“. Bacila sam pet, a potom se i prekrstila. Ipak je svaki skok priča za sebe. I svakako da ću taj dan pamtiti do kraja života.
ASinfo: Kakvi su tvoji planovi u budućem periodu, možemo li očekivati još neke novine od tebe?
Anastasija: Planovi za budućnost?! Svakako da ih imam, ali ne mogu da garantujem da ću sve uspjeti da realizujem. Ne bih ništa o istom da otkrivam. Ako budem uspjela da realizujem biće podijeljeno sa javnošću. Neka nam vrijeme pokaže svoje.
ASinfo: Za kraj razgovora, prenesi nam utiske sa ,,Drinskih književnih susreta“ u Zvorniku i sa dodele nagrada.
Anastasija: Drago mi je što sam imala mogućnost da budem učesnik na manifestaciji Drinskih književnih susreta jer samim tim sam se srela sa mnogo dragim ljudima i pjesnicima čiji rad pratim preko društvenih mreža. Nije to bilo samo jedno obično veče gdje smo čitali stihove. To je bilo veče u kojoj su svi zračili pozitivnom energijom i emocijom. S obzirom na to da živimo u vremenu kada nas mnogo toga razdvaja iskreno se nadam da će Drina ostati ta koja će nas spajati i povezivati na jednoj od svojih obala. Ili rečeno u stihovima Zorke Avramović Čordašević:„Poruči im, hladna Drino,iz svega glasa, nemoj kriti,ljepota si zemlje srpskeal’ granica nećeš biti.“
Razgovor vodila: Nevena Milosavljević
