Vijesti

Intervju sa Milankom Stankić , pobjednikom za najbolju neobjavljenu zbirku za djecu

03.12.2022.

Intervju sa Milankom Stankić , pobjednikom za najbolju neobjavljenu zbirku za djecu

ASinfo: I ove godine ste osvojili prvo mjesto na Drinskim književnim susretima i mi vam čestitamo na tome, možete li nam reći neke utiske sa 6. Drinskih književnih susreta , imamo utisak da je publika baš dobro odreagovala na vaše obraćanje…

Milanka:  Hvala na čestitkama. Ima neke harmonije u onome što ASoglas izdavaštvo radi. Verovatno je tajna u tome što su direktor i dirigent od istog korena skrojeni pa nama koji dođemo na Drinske književne susrete ta čarolija koju Vi i Sanja činite godi. Kada neka književna manifestacija traje satima, a ljudi ne odlaze sa nje,  to samo po sebi govori o napred navedenom.  Puna sala dobrih ljudi i ugodnih reči. Ja sam govorila o odgovornosti pisaca za decu. Mi smo prvi bedem odbrane, snujemo ono fino tkanje kojim treba decu ušuškavati pre spavanja.  Rečima koje oplemenjuju uzdarje malog čoveka koji raste da bi postao veliki. Pisci za decu treba uvek da imaju na umu da su oni vodilje kroz mrak različitih ponuda koje kušaju mlade duše. Nije sve što je dozvoljeno i sve na korist. Možda i ne treba u celosti da budemo u 21. veku.  Treba jedan deo sebe ostaviti u 20, 19… da stvaramo veze. Ne stvaraju se veze samo sa budućnošću već i sa prošlošću. Svako štivo pisca za decu treba da ima među stvorenu od mudrosti. Mudrog izbora tema, reči, poruka, izazova…nažalost, ta reč nam u poslednje vreme na pogrešne pute vodi mlade. A znamo da je „mlada duša vosku podobna“. Neka kalupi od voska budu mudre knjige pisaca za decu kojima unapređujemo svet mladih ljudi i oplemenjujemo njihove duše.

ASinfo: Recite nam nešto o nagrađenoj zbirci za djecu pod nazivom ”MENI JE LAŠKE”.

Milanka: Opet sam stvorila zbrku sa naslovom. Nije mi to bila namera, već onaj moj Nosogor još uvek premeće slogove na svoju radost, a zbunjenost drugih. Naime, zbirka „Meni je laške“ govori o svetu koji se otvara posle osnovne škole, prelaskom u jedan novi krug u kome smo ili zarobljeni ili oslobođeni. Glavni lik se sudara i sa samim sobom, ali i sa potrebama i navikama drugih. Nije to uvek, ili nije to nikad lako. Ali je laške kad se kockice slože tako da i vi postanete deo mozaika umećući u nj neku svoju naviku i potrebu.  I tako zajedno činite celinu.  Okružuje nas, kao i mog junaka, svet odraslih i onih koji to žele da budu, tragajući za načinima. A sve je u načinu. Kada lepo poslužimo na ružan način i lepo postaje ružno. Moj Pilu, na sebi već svojstven šarm, otvara svetove i onih koji su pored njega. I on njima crta krugove, mama i tata rastu uz njega, profesori menjaju percepciju, algoritam njegovih drugara dobija drugačije inpute. I nije sam, i nije usamljen. Radostan je jer se njegov svet boji bojama jedne Maše. Ne mogu dalje, moraju čitaoci da otkrivaju svoje krugove. Ono što se meni kao piscu čini najvažnijim, a volela bih da taj plamičak među redovima nađu i čitaoci, jeste osećaj stida i srama koje Pilu svojom nevinošću izaziva kod likova. Sigurna sam da su stid i sram dovoljno temeljne poluge koje treba vratiti među nas ljude kako bismo bili bolji.

ASinfo:  Izdanje koje je takođe bilo ranije nagrađeno nosi naziv NOSOGOR PILU, kako ste zadovoljni tim ,objavljeno je drugo ili čak i treće izdanje, prevod na engleski?

Milanka: Nosogor Pilu je moj verni pratilac. Ili sam ja njegov. Neću mu dozvoliti, naravno, da me ophrva i  da se moje književno traganje svodi samo na zanesenost  njime. Ali, moram priznati da mi je miljenik. Nalazi svoje puteve i do srca drugih. Dok sam pisala tu zbirku nisam ni pomislila da će biti tuge u tim redovima. Ja sebe doživljavam kao radosno biće. Ali se suze prospu po knjizi, izaziva moj Pilu empatiju kod čitalaca. Ne znam da li sam baš želela da čitaoce učinim tužnim, ali bih rekla po reakcijama, porukama, pismima da Pilu vrlo lako nađe svoje mesto i na policama u drugim gradovima. Zgodio je, što bi rekao Ćopić i u Englesku, i u Ameriku će, samo da nađe put i ako se ne bude bojao pasa. U Londonu je odštamano englesko izdanje, na putu je kući, tj. u Srbiju. Na konkursu koji je raspisala engleska izdavačka kuća „Nosogor Pilu“ dobio je pozitivno mišljenje stručnih ljudi i tako je krenula ta engleska avantura. To izdanje me čini nekako zbunjenom,  kao da se moj Pilu otuđio i otišao negde gde ne mogu da ga pratim. Knjiga će biti distribirana u 5 zemalja i naći će se u bezbroj  knjižara po Evropi i Americi. U pripremi je treće ilustrovano izdanje koje je oslikao Vuk Milosavljević (2011). Grad Subotica je sufinansirao grafičko rešenje trećeg izdanja.  Knjiga je dobila i Mišljenje Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja prema kome se preporučuje kao dodatna literatura u školskim bibliotekama. Proglašena je i Knjigom godine 2021. Počinje i život Nosogora Pilu po sajmovima knjiga i ja mu od srca želim sreću.  U ovom našem svetu, sreća je često potrebna kako bismo bili radosni.

ASinfo: Da li možemo do proljeća očekivati vaš dolazak u Zvornik da se predstavite sa novom knjigom?

Milanka:  Ja se potajno nadam i unapred radujem.  Prošla promocija u Zvorniku  je učinila da se osećam kao deo neke velike priče. Bilo je u toj priči mnogo junaka i niko nije bio sporedni lik. Svi su bili glavni. Ravnopravni i u doživljaju i u događaju. Učenici koji su govorili moje rečenice činili su mi se kao stvarni  pomagači da i sama sebe bolje razumem. Učiteljica Zrela Kaiš je svojim pregalaštvom to veče učinila zvezdanim jer su zvezdice sijale onako lepe i očešljane čitajući odlomke knjige kao pravi profesionalci. Organizacija je bila topla, ljudska i tako sam se i osećala. Počašćena i ugošćena. Domaćinski; čovek poželi da se opet uputi.

ASinfo: Vaša saradnja sa ASoglas je uspješna, vidjeli smo nastup i na Beogradskom sajmu knjiga, na štandu Republike Srpske, vaši utisci sa sajma, ali i  o saradnji

Milanka:  Bio je Sajam, a na  Sajmu… nekakva radraganost i čežnja ljudi da čuju reč. Činilo mi se da smo se svi jedni drugih uželeli. I mi publike i čitača, čitalaca velikih i malih, ali i oni nas, koji svoje misli pretačemo u knjige kojima želimo da ostavimo trag u vremenu. Na tako malo prostora bilo je toliko sjajnih ljudi, pre svega, majstora pera koji su svojim iskričavim rečenicama uneli vanvremensku dimenziju u prostor.

Zahvalna sam ASoglas izdavaštvu jer su me učinili delom celine. Iza vas dvoje stoji posvećenost, utemeljen put, a ispred vas sjajna budućnost onih koji svojim delanjem utiru put nekom novom trajanju reči i rečenica; onih koji žele da budu deo ovog univerzuma koji treba da oplemenjuje. Ta posvećenost misiji je osnova spona na kojoj ja gradim potpuno poverenje u to da moja saradnja i u budućnosti treba da bude na putu ka Zvorniku i ASoglas izdavaštvu.

ASinfo: Neka vaša poruka čitaocima

Milanka: Ne možemo sami izgraditi svet,  dopustite drugima da budu deo vašeg kruga, jer je tako „Laške“.

Razgovor vodio Dejan Spasojević