Intervju sa dobitnikom povelje za doprinos razvoju književnosti u Republici Srpskoj Novicom Telebakom Tenijem
Novica Telebak Teni rođen je u avgustu 1957. godine u Zelenici – Bijelo Polje, kod Mostara. Autor je devet zbirki pjesama, a uskoro izlazi i deseta zbirka poezije ”Živuljke i Kanada je to”. Višestruko je nagrađivan, a među priznanjima se izdvajaju ”Mokranjčeva nagrada”, ”Pesnički krčag”, ”Društvo pisaca Rusije” i ”Dučićeva lira”. Njegove knjige su prevođene na ruski i rumunski, a poezija na njemački, engleski, francuski, španski, grčki, italijanski, romski i makedonski.Nagrada ”Pelagićev runolist” dođeljuje se od 2011. godine za ukupno književno đelo i doprinos književnosti, a ovogodišnji žiri je donio odluku da ovogodišnji laureat bude Novica Telebak Teni.
Pjesnik Novica Telebak Teni dobitnik je povelje za doprinos razvoju književnosti u RS na 5.Drinskim kljiževnim suretima.Tročlani žiri za poeziju radio je u sastavu Prof dr Miomir Milinković, Jasna milenović i Nataša Stanić.
ASinfo: Novice čestitamo na ovom priznanju koje ste dobili u Zvorniku, niste bili u prilci da nagradu primite na manifestaciji lčno zato koristim ovu priliku da porazgovaramo sa Vama.Možete li reći nešto na temu tog priznanja i uopšte toga da ste u vrlo kratkom roku dobili dvije nagrade…
–Novica Telebak Teni: Drinski susreti su svojevrsni i već prepoznatljivi, te me Vaša Povelja raduje, a kada je u pitanju pisana riječ i ohrabruje. Posebno mjesto u mom srcu imaju nagrade, povelje od ljudi koje lično ne poznajem, jedino iz literature. Iskrena nagrada je dobra namjera, radost za dobitnika. Što reče veliki Momo Kapor: „Kada učestaju nagrade, pregledajte se, možda oni znaju za nešto, što vi ne znate“.
ASinfo: Nedvano ste u režiji ASoglas izdavaštva objavili četvrto izdanje knjige ”SVIJEĆA ZA PATRIJARHA PAVLA” , to je izdanje koje je doživjelo priznanje u Rusiji, možete li nam reći više o tom naslovu koji je doživio svoje četvrto izdanje…
-„Kako je lijepo biti Bog Otac,
Kada ti je Patrijarh Pavle sin“
To je stih koji se sam istrgao iz mene, kao početak klupka ljubavi koju svi nosimo prema živućem svecu.
Na zavjetnu knjigu poezije sa Blagoslovom sada već uspokojenog Arhiepiskopa cetinjskog i primorskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Amfilohija, sa olakšanjem ali i odgovornošću objavio sam u izdanju Beograd-Trebinje (2014. godine). Potom tri izdanja, priznanje i nagrada u Rusiji, od 294 knjige iz Evrope nas troje portugalac, poljakinja i srbin su odabrani. Tu nagradu je donijelo i pronijelo ime Patrijarha Pavla, a valjda sam je i dobro napisao. Svjestan sam ja šta je Moskva, veća od Srbije, da ne govorimo o ruskoj literaturi, a posebno koliko oni čitaju. Možda jedan detalj, kada ste u tramvaju sa knjigom ljudi ustaju da bi mogli čitati. Moja knjiga „Požar uma“ je prevedena na ruski jezik, doživljela je dva izdanja, a potom sam zastupljen u srpskoj dvojezičnoj antologiji „Iz veka u vek“. Možda su ove knjige preteča ove nagrade, u svakom slučaju čast mi je i zahvalan sam.
Vi, sa Književnom zajednicom „Jovan Dučić“, ste izdavači četvrtog izdanja sa novim predgovorom darovitog prof. dr. Darka R. Đoge. Možda sam naslov dovoljno govori „Dar Svetitelju na uzdarje“. Na radost.
ASinfo: Kroz saradnju sa vama ostvarena je uspješna saradnja ASoglas izdavaštva i književne zajednice Jovan Dučić iz Trebinja, možete li nešto više reći o toj saradnji kao i samomoj izdanju ”Živuljke i Kanada je to” koja je nedavno izašla iz štampe
Novica Telebak Teni: Radeći u Narodnoj biblioteci primjetio sam Vaše naslove i pročitao mnoge knjige. Nekada su knjige objavljivane po imenu izdavača, a sada je sve izokrenuto, tako da izdavača birate po naslovima do sada objavljenih knjiga. Izuzetaka ima i biće ih uvijek.
Knjige „Živuljke i Kanada je to“ ne bi bilo tako brzo da se ne pojavi dijete iz Mostara, a sada porodičan, stručan i ozbiljan čovjek Bojan Crnogorac. Po mnogima to je ponajbolja moja knjiga u kojoj je poezija uveliko poznata. Posebnost je poema „Kanada je to“, a tu je i prikaz akademika Jovana Delića, te imena svih dosadašnjih mojih recezenata i četrdesetak imena koji su pisali i govorili o mom stvaralaštvu. Da skratim knjiga je objavljena i neka se „sama brani“.
ASinfo: Vi ste jedan od najpoznatijih hercegovačkih pjesnika, to je nešto prestižno s obzirom na to da je hercegovina dala nekoliko najpoznatijih srpskih pjesnika…da li ste imali uzore među njima ili ste gradili neki novi pjesnički put?
Novica Telebak Teni: Imao sam, po vokaciji Branko Miljković, cijenim Dučića, a volim Šantića.
Nema pjesnika bez uzora, ali i svog puta.
„Evo nas na Zemlji
i tražimo među.
Dal′ izviremo ili nestajemo.“
ASinfo: Poruka našim čitaocima i književnoj sceni u regionu
Novica Telebak Teni: Prije 35 godina sam izrekao potresnu istinu i neponovljive stihove
„Poezija, pisana riječ, ne može, promjeniti svijet, zaustaviti rat,
ali neka bude svijeća da ne plačemo i ne umiremo u mraku“.
P.S. Eto šta je knjiga, primjerci su već stigli u Holandiju do književnika Vjekoslava Vukadina, a evo njegovog teksta:
Kazivanje o knjizi pjesama, ”Živuljke i Kanada je to”, Novice Telebaka
Ova knjiga vanserijskih stihova sadrži tri ciklusa: ”Samonikli glasovi”, ”Životok” i ”Poezija“ iz objavljenih knjiga”.Ovu pozamašnu stihozbirku otvara pjesma, ”Mostarska Saborna crkva”, koja započinje stihovima:”Sve je naše u tebi, a ti u nama.” Ovaj čestiti, smjerni, vjerujući čovjek – pjesnik odabrao je, zaista, sve važne sentimente iz svog bogatog životnog sadržaja i na umješan način, stihovima, iskazao svoj odnos prema njima. Motive je slagao po svom redu, a možda i po važnosti. Svi su mu jako bitni, jer svaki predstavlja dio njegove životne cjeline. Telebak kliktajem sokola pjeva o Hercegovini, o njenim vrijednim, upornim i umnim ljudima. Tu je i svojevrsna apoteoza planini, ”gospodarici studi i ćudi”, koja je “sluga, ali i
gospodar”.Pjesnik kaže: “Da nema planina, /šta bismo ljepše stavili/ na njihovo mjesto?” Ne zaobilazi Novica ništa, što predstavlja dušu srpske tradicije. Zato su tu i ”Gusle”, uz koje narodni guslar opjeva sva stradanja Srba, kroz naše krvave vjekove. I o Kosovskom pustopolju pjesnik pjeva, neobičnim, narativnim stihom. I o Golootočanima, i o Prastarim dušama. I naravno o svojoj bistroj, zelenookoj Neretvi, toj graničnoj rijeci između posvađanih religija.Pjesnik kaže: ”Neretvo, svi su pred tobom pali./ Nećemo o ljudima i obalama, to je naše blato./Možda će ti u svojoj lomnosti neko ime dati,/a ti si uvijek bila samo voda/ i nećeš stati i nestati./
