“Ljubav je najljepša i najveća umjetnost“
ASinfo: Za sam početak razgovora možete li nam ukratko reći nešto o sebi, čime se bavite, gdje živite, od kada pišete?
Slava Stanojević: Rođena sam 2.9.1969. godine u Bežlji, selu koje je desetak kilometara udaljeno od Teslića, „u maloj kući na vrhu brijega“, (kako u pjesmi kažem), kao peto i najmlađe dijete Duje i Lazara Cvijanovića. Odrastala sam u osmočlanoj porodici, (s nama je živjela i moja draga tetka Stana, očeva sestra), tako da je kuća bila puna ljubavi i radosti, a za stolom čeljadi kao da je slava.
Poeziju pišem od djetinjstva. Otac je bio trgovac, kupovao mi je slikovnice, pa sam naučila čitati i pisati prije polaska u školu. U školi sam bila član literarne sekcije, i već kao dijete dobijala nagradice za stihove koje sam pisala.
Do sada su se u javnosti pojavile tri moje knjige, (Sjećanja, Biću dijete i Ostaće pjesme), dvije su za djecu a jedna za odrasle. Spreman je i novi rukopis poezije za djecu, (Tatina maza) kao i rukopis „Čuvari istine“ za koji sam prošle godine dobila pohvalu. I ranije sam učestvovala na poetskim konkursima i Bogu hvala imala priliku da budem nagrađivana, pohvaljivana i da moje pjesme ili priče budu uvrštene u zajedničke zbornike.
Od februara 2018. godine predsjednik sam Književnog kluba „Prosvjeta“ koji djeluje u okviru SPKD „Prosvjeta“ u Tesliću. Radim u OŠ „Vuk Karadžić“ u Vitkovcima, kao učiteljica, a živim sa porodicom u Tesliću.
ASinfo: Čestitamo na ovoj pohvali jer je konkurencija na prošlogodišnjim 5. Drinskim književnim susretima bila zaista jaka, čak 116 zbirki rukopisa. Recite nam Vaše utiske sa manifestacije održane u Zvorniku.
Slava Stanojević: Hvala, od srca.Svaka pohvala ili nagrada, ali i dobronamjerna kritika, jača u meni vjeru da ovaj, meni Bogom dati dar, trebam njegovati i razvijati.
Drinski književni susreti postali su prepoznatljivi ne samo po borbi za očuvanje srpskog jezika i pisma, razvoj kulture i književnog stvaralaštva, već i po onome bez čega sve pomenuto ne bi imalo toliki značaj, a to je stvaranje i produbljivanje prijateljstava, s obzirom da se na ovim susretima uvijek okupi veliki broj ljudi i sa jedne i sa druge strane Drine, ali i iz drugih država, što ima međunarodni značaj.
Tako je bilo i na prošlogodišnjim, petim po redu, Drinskim književnim susretima. Veliki trud i rad organizatora, AsOglas Izdavaštva, na čelu sa Dejanom Spasojevićem, je za svaku pohvalu.
ASinfo: Recite nam nešto više o samoj zbirci, koliko dugo je nastajala?
Slava Stanojević: Ova zbirka poezije nastajala je tokom protekle tri godine. U stvari, nastajale su pjesme u trenucima inspiracije ili zaokupljenosti mog duha nečim što je u meni pobuđivalo potrebu da svoja osjećanja stavim na papir.
A onda sam sve te pjesme nastanila u zajednički dom kojem sam na prijedlog uvaženog recenzenta Dragana Markovića dala naslov „Čuvari istine“. S obzirom da su u zbirci, pored ljubavnih, opisnih, … i rodoljubive pjesme, kao i pjesme „posvetnice“, zbirka i te kako zaslužuje ovakav naslov.
Dragan Marković između ostalog, u recenziji kaže sljedeće: … „Ne ustručava se pesnikinja da svoju bol i patnju obelodani, glasno i jasno, saosećajući sa mučenicima svoga roda i herojske istorije, sa patnjama i žrtvenim podvizima, zapisanim u samom genetskom kodu sopstvenog postojanja. To je dug koji se mora odužiti precima i potomcima. Obasjati mučeništvo svojom tihom molitvom“. …
Zbirka se sastoji iz pet ciklusa, a ono što je razlikuje od moje prethodne knjige jeste da 1. ciklus čine glose, tj. pjesme koje sam pisala na stihove meni posebno dragih pisaca (J. Dučića, D. Maksimović, A. Šantića i D. Markovića).
ASinfo: Vi radite kao prosvjetni radnik. Možete li nam reći Vaše utiske o tom spoju umjetnik – profesor.
Slava Stanojević: Ljubav je najljepša i najveća umjetnost, pa otud biti istovremeno prosvjetni radnik, odnosno učiteljica, i književnik, potpuno je prirodan spoj dvije velike ljubavi: ljubavi prema djeci i ljubavi prema književnom stvaralaštvu.
Ljubav prema stihu prenosim i na svoje učenike, tako da i oni rado pišu, učestvuju na konkursima i dobijaju nagrade, ali prvenstveno uče da svoje viđenje svijeta i svoja osjećanja prenesu na papir i da ih tako ovjekovječe.
ASinfo: Da li možemo uskoro očekivati objavljivanje pohvaljenog rukopisa?
Slava Stanojević: Ako Bog da, ovaj rukopis bi se uskoro trebao naći u štampi, u saizdavaštvu SPKD „Prosvjeta“ iz Teslića i „AsOglas Izdavaštva“ iz Zvornika, što me posebno raduje.
ASinfo: Vaša poruka čitaocima za kraj ovog razgovora.
Slava Stanojević: Dragim čitaocima, kako onima koji dugo prate moj rad, tako i svima koji će se po prvi put „sresti sa mojim pjesmama“, želim da im moji stihovi ispune srca blagošću, toplinom i ljubavlju.
Ako uz neke stihove puste suzu, neka mi oproste, jer drugačije ne umijem pisati već onako kako mi duša kaže. A moja duša je katkad izvor radosti, a katkad tuge; nadanja i stradanja; vjere i očaja, i svega onoga što čini svaki ljudski život, pa i moj. Slava Bogu za sve, a velika zahvalnost AsOglas Izdavaštvu, Dejanu Spasojeviću i njegovim saradnicima.
