RECENZIJA
Između ljubavi i mržnje
Hadži Ivan Milanović: ”Molitva i kletva”
Raspad zajedničke države Južnih Slovena pokidao je mnoge porodi-čne veze. To se najčešće dešavalo u mješovitim brakovima. I prije samog raspada Jugoslavije nije se blagonaklono gledalo na brakove različitih vjera i nacija, ali se teška srca tolerisalo. Jedino je ljubav ponekad uspi-jevala da pobijedi međunacionalnu netrpeljivost koja je sve više prela-zila u iracionalnu mržnju, naročito početkom 90-tih godina kada je sve slutilo na rat. Dolazi i do mučnog raspada porodičnih gnijezda. Stara mr-žnja se povampirila i nemilosrdno rušila najsvetija i najljepša ljudska osjećanja. Mržnja se duboko ukopala u ljudske umove i srca. Porodični ra-skidi najviše su pogađali najmlađe, djecu. Jednu takvu priču, koja se ba-zira na istinitim događajima, ispričao nam je jasički prota Hadži Ivan Milanović kroz dramski prikaz pod naslovom ,,Molitva i kletva”.
Nikola Stanković se u Travniku zaljubio u Mariju. Ljubav je bila obostrana, iskrena i čista, kako samo to ljubav između dvoje mladih ljudi i može biti. Postojao je samo jedan problem, iracionalna mržnja Mari-jinog oca Franje i brata Josipa. Marijin otac nije mogao prihvatiti činje-nicu da će mu zet biti Srbin. Marija je zaljubljena ali i hrabra djevojka koja se ne odriče svoje mladalačke ljubavi. Udaje se za Nikolu i pored oče-vog i bratovog negodovanja, pa čak i prijetnji. Velika ljubav uskoro donosi novu sreću u životu Marije i Nikole, rađa se sin Petar. Dramski zaplet ove priče i počinje plačom novorođenčeta, Marijinog i Nikolinog sina Petra. Nažalost, sreća na Balkanu ne traje dugo, rat je ponovo posjetio bal-kanske prostore. Marijin otac Franjo i brat Josip na prepad otimaju Ma-riju i Petra. I tu bi se, možda, drama i završila, ali život ne voli tačku, priznaje samo zarez, odnosno nastavak priče. Prava ljubav ne umire. Mari-ja ne zaboravlja Nikolu, koji se ponovo oženio, i traži načina da se s njim susretne nakon osamnaest godina, zajedno sa sinom Petrom. Susret na granici između Bosne i Srbije, na ničijoj zemlji, dirljiva je scena sada već sredovječnih ljudi koje je rastavila mržnja.
Glavni dio priče je Petrov dolazak u očevu porodicu. Osamnaesto-godišnji mladić je zbunjen. Njegova zbunjenost je proizvod odgoja djeda Franje i ujaka Josipa koji su nemilosrdno pokušavali da mržnju prema ocu Nikoli i Srbima presade i u Petrovu glavu i srce. Ljubav i simpatije koje doživljava Petar od očeve porodice, stričeva, porodičnih prija-telja, svešetenika Jove, djeda Milije i ostalih u selu sasvim je drugačija slika od one koja mu je o Srbima predstavljena u majčinoj porodici. Dola-zak Petra u očevu porodicu je veliki događaj i za porodicu Stanković i svojevrsna, nažalost zakašnjela, pobjeda ljubavi nad mržnjom. Sav onaj mutljag koji su sa dna duše podigli rat i mržnja, polako se povlači i us-tupa mjesto bistroj vodotečnoj rijeci života. Petar je budućnost i jednog i drugog naroda. On je vijesnik nove generacije koja će znati upravljati svo-jim emocijama u kojima neće biti mutnog taloga. Da bi razbistrio mutni talog, mladi Petar istražuje svoje porijeklo u crkvenim knjigama, koje mu ljubazno ustupa sveštenik Jovo. Vrijeme u kojem je rođen Petar, vrijeme je bezbožništva, ako nema Boga, onda je sve dozvoljeno, ova velika misao ru-skog pisca Dostojevskog, nažalost rastavila je Mariju, Nikolu i sina im Petra. Ne slučajno, sveštenik Jovo na simboličan način čita, upravo, ro-man Braću Karamazov i time pisac ovog zanimljivog dramskog prikaza svje-sno izlaže svoj umjetnički stav. Hadži Ivan Milanović nam sugeriše da je budućnost i prosperitet ovih naših prostora u rukama, neopterećenih mržnjom, mladih generacija. Petar će to svakako biti jer je prošao put na kojem je nailazio na neshvatljivu mržnju i, konačno, na ljubav i razumi-jevanje, zahvaljujući majci Mariji i ocu Nikoli koji su odbacili mržnju i izborili se za ljubljav.
Veljko Stambolija, književnik
