O PRVOJ ZBIRCI STIHOVA JOVANA LUKIĆA ILI MALA ČITANKA
LjUBAVI
U prvoj zbirci stihova Jovana Lukića Iz đačke klupe susrećemo se sa mladim
autorom koji svojom čistom dječjom ljubavlju želi da obuhvati cijeli svijet. U
pjesmama-pupoljcima opjevava školu, školske zgode i nezgode, ljubav prema školi
i svojim vršnjacima.
Poseban tematski krug su pjesme posvećene praznicima. Pjesnik-dječak opjevao je
Božić, Vaskrs, pomenuo i značajne ličnosti iz istorije i kulture. Neizmjernom
ljubavlju obasipa svoj zavičaj, svoje selo u kome pronalazi neiscrpnu riznicu za
igranje, stvaranje i istraživanje svijeta oko sebe.
Svojim čistim glasom i dječjom iskrenošću Jovan Lukić želi da opjeva sve ono
što ga okružuje i zanima. Pred čitaocem su dani ispunjeni igrom, zabavom,
istraživanjem prirode, dječjim igračkama. Dijete u ovim stihovima nije umanjeni
odrasli, već istinsko dijete. Pred nama su pjesme u kojima su opjevani članovi
njegove uže i šire porodice: otac, majka, tetka, sestra, prabaka. Svima njima Jovan
ukazuje pažnju, poštovanje i iskazuje svoje iskreno divljenje. Pozdravlja ih svojom
čistom dječjom pjesničkom riječju.
U Jovanovim pjesmama i njegov zavičaj je našao lijepo mjesto. Tu su sela Tobut i
Priboj, rijeka Janja, planina Majevica. Sve to predstavlja nepregledan svijet
zagonetki i tajni koje Jovan istražuje, otkriva, saznaje i o njima nam pjeva. Jovan je
oduševljen ljepotom prirode koja se kristalizuje u njegovim stihovima.
Školske zgode i školski život, tekođe su zastupljeni u ovim pjesmama. Opjevane
su sve radosti koje proživljavaju djeca. Ljubav i poštovanje Jovan ukazuje, kroz
pjesmu, i svojim školskim drugovima, učiteljima i svima s kojima se susreće. Ove
pjesme su pjesme uzajamnosti, razumijevanja, saosjećanja i brige za drugog, o čemu
svjedoči pjesma Podijelimo radost, znanje i ljubav.
Tema njegovog interesovanja su i pjesme posvećene životinjama. Njihovo postojanje
oplemenjuje Jovanovo djetinjstvo. Sve ono što vidi, ali i pročita predstavlja
podstrek i podsticaj za pjesmu. Tako, možemo pročitati pjesmu Gospodine
Egziperi, sreo sam Malog Princa.
Stihovi pjesama Jovana Lukića sabrani u zbirci Iz školske klupe mogu nam
poslužiti kao nauk i podsjećanje da je dijete biće slobode i igre. Da je sloboda
najvažnija odlika djetinjstva, a igra suštinska dječja aktivnost iz koje proizilaze
raznostrane druge aktivnosti djeteta. Takođe, ova zbirka nas podsjeća koliko su
stvaralaštvo i kreativnost prirodne karakteristike djeteta i djetinjstva i da
stvaralaštvo prirodno ide uz dijete.
Ostaje nam da vjerujemo da će generacija kojoj pripada Jovan opjevati ovaj naš
svijet, da će uočiti njegove manjkavosti, ali i da će stvoriti neki ljepši, humaniji
i kreativniji svijet.
Slobodan Jović
