„Saudade.“ Statika i poetika. Ili poetičnost statike. Divna zbirka. Sjajan stil pisanja. Rečenice, kratke, a duboke. I slike! Pasteli i akvareli neki u oku čitaoca. I svaka priča je čini se san o vremenu. Vremenu, koje se očekuje a koje je prošlo ili je već bivalo. Čovjeka obuzme zadovoljstvo kad čita ovu knjigu i ovako na kompjuteru, a pogotovo će biti kad se odštampa. Saudade su zapravo priče o sjeti nostalgiji, kratke vinjete tuge karakteristične za Portugal. To je književni fado i to se jako osjeti. Zato bi zapravo postojeći naslov trebao da bude podnaslov koji namjerno stilski opredjeljuje knjigu. Zašto je ova knjiga trećenagrađena? Nekome će biti i prva. To autorka treba da ima na umu. Jako lijepo djelo, nesumnjive umjetničke vrijednosti, koje traži intelektalno bogatog i posvećenog čitaoca.
U ime žirija za zbirke priča
Velimir Savić, književnik
