KAD TI MATER NADJENE IME
Cvjetku Ristiću, 1992.
Kad se začneš u Kušićima
Pa te mater prozorljiva rodi
A takva zna da ćeš joj ti
Jedini ostati živ i
Na grob spuštati ruke
I da ćeš istim rukama sam
Kad budeš stasao za plakanje
Istim tim rascvjetalim rukama
Obnoviti kućni prag…
Onda te na rođenju izljubi
I otare s čela sopstvenu krv,
I nadjene ti ime
Cvjetko.
Znala je takva i to
Da će Mitra biti nebeska
Pa je mučenici Svetoj,
Sestri tvojoj ime nadjenula
Kako priliči djevicama
Da zasija namah
Čim krikne pod bajonetom,
Iskorači iz truležnog svijeta
Pa zapjeva, k’o da se rodila.
Znala je ta tvoja mater prozorljiva
Da još treba rađati sinova
Al’ ne za grobova
Već za cijelo Nebo razapeto
S kojega će sijevati
Svakog šesn’estog januara,
Pa se Mater postom zavjetova
Krstom mrijeti uč Krstovdana:
Za onoga starijeg dva ljeta,
Ako njega poturice uzmu
Da se nađe i prepozna ko je
U nebeskim očima majke
Ivanke iz Kušića.
Al’ ne brini sine Mučenika
Ako brata svoga i ne nađeš
Prebirući kosti po njivama,
Naći će ga Mater prozorljiva
To očima njenim neće teško pasti,
Sa Neba se bolje čovjek vidi…
E, Cvjetko, kako si mi lijep
E, moj Cvjetko
Materin kaćune,
Imao se rašta i roditi
Što si mater prozorljivu im’o
Da ti tako lijepo ime dadne.
Autor : Dajana Petrović
Pesma je posvećena čudesnom imenu Cvijetko, koje nosi dečak koji je odrastao preko noći, pošto je u ratu ostao sam, bez ikoga svog, bez oca, majke, brata i sestre. No, isti taj Cvijetko ostao je živ i obnovio kućni prag. Suprug je i otac. Život se nastavlja.
