POEZIJA
Na šesti konkurs Drinskih književnih susreta ove godine je pristiglo preko 100 poetskih rukopisa eminentnih autora iz regiona tako da žiri nije ima ni malo lagan zadatak da odredi pobjednike. Veliki broj pristiglih rukopisa, a pogotovo kvalitet istih naveo je žiri da dodijeli dvije prve, dvije druge i dvije treće nagrade koje su ravnopravne u svakom pogledu.
Prva nagrada:
Vera Cvetanović – Odsev Neizrečja
Anđelko Zablaćanski – Mesečeve oči
Druga nagrada
Aleksandra Marilović – Duge noći u progonstvu
Željka Vračević – Skice s jastučnice
Treća nagrada
Neda Gavrić – Ono što nisi znala o ljubavi
Dušana Mijajlovića Adskog – Stvarnost svagdanice
Pjesnički rukopis „Odsev neizrečja“ Vere Cvetanović odlikuju, između ostalog, tematsko-motivska raznovrsnost, cikličnost, formalna različitost i bogat pesnički jezik. Zbirka je građena na principu kontrastiranja, sučeljenosti poetskih tema, motiva i simbola. U večnoj borbi Svjetlosti i Mraka, jedinu moguću izvesnost i jedini put u duhovno i fizičko ozdravljenje i opstanak čovjeka i čovječanstva, pjesnikinja vidi u ljubavi, vjeri, istini i nadi. Pobjeda života nad smrću je jedina moguća alternativa, jer je vatra o kojoj pjeva prometejski i stvaralački simbol a ne destrukcija, a Svjetlost – božanska, svjetlost vere ali i ljudske dobrote, saosjećanja i ljubavi ta koja potiskuje tamu, maglu i strah.
Na tragu naših najvećih majstora rime XX vijeka Miljkovića, Dučića, Disa, Raičkovića i drugih, Anđelko Zablaćanski veze svoje „Oči obojene tugom“ ulazeći u ritam nabrojanih, ali dodajući svoju senzibilnost, koja na kraju preovladava dajući njegovim rimama istinsku autentičnost. Slično je i kada je slobodni stih u pitanju, kao, primjera radi, u pjesmi posvećenoj Vasku Popi (noć će pod ruže da skloni / pevanje umrlih ptica / pre jutrenja u praznini). Ovoj znalački napisanoj zbirci nema se što oduzeti, a nema se šta ni dodati, ona se do kraja razumije tek u direktnom dodiru sa čitaocem koji zanesen ljepotom stiha ostaje još dugo u svijetu poezije, što bi trebao da bude oosnovni cilj svake poetike.
Aleksandra Marilović u svojim molitvenim obraćanjima Gospodu, Bogorodici, Svetom Savi – Rastku Nemanjiću i njegovoj majci Ani, svetoj Anastasiji Srpskoj, Svetom Duhu, Svetom Luki, traži i odgovore na svoje intimne i filosofske zapitanosti, snagu za svoje ljudske slabosti i mir za svoje unutrašnje drhtaje. Pjesnikinja je svjesna svog nacionalnog identiteta, svog rodoslovlja i svog duhovnog pripadanja, dajući prednost duhovnom i kulturnom blagu svog roda ovaploćenom u maternjem jeziku i ćiriličnim spomenicima kulture. Sa ne manjim pokloništvom pjeva o svojoj duši, o praštanju, iskušenju, o muževnosti i čojstvu, darovanom djevičanstvu, ali i o egzodusu u noći oluje, o bezverju i mraku u kojem su ogrezli oni koji potapaju svoje manastire i koji su se otuđili od svoje istorije, jezika, vjere i svog roda.
„Skice s jastučnice“ Željke Vračević je zbirka pjesama o boli. O traganju i otkrivanju. O ljubavi i trpljenju. O potrebi stvaraoca da svu tu neodređenu, naoko bezrazložnu urođenu sjetu i stečeni svjetski bol materijalizuje u ljekovitu snagu riječi – da kriknemo stihom kako je to divno rekao Dobriša Cesarić. Željka Vračević piše i rimovane i pjesme u slobodnom stihu. Rimovane pjesme su kratke i jezgrovite, sa vještim poentama. Pojedine pjesme u slobodnom stihu efektno završava rimom. Njena poezija, bez razlike u formi, jednostavnog je i pristupačnog izraza, izrazito melodična i ritmična.
„Ono što nisi znala o ljubavi“ pjesnikinje Nede Gavrić je zrelo pjesničko ostvarenje sastavljeno od pitanja i odgovora, od dolazaka i odlazaka, od sreće i razočarenja. Njen pjesnički jezik je jasan iako hermetičan, akcentovan na pažljivo izabrane i klesane riječi koje čine okosnicu poetskog izraza. Ovaj rukopis je još jedan dokaz da najljepše pjesme nastaju iz razočarenja, ali onog razaočarenja koje se može prevazići i iza kojeg uvijek postaji nada (Popiću suze / naiskap / trebaće me neko / suvih očiju).
Na kraju zbirka poezije Dušana Mijajlovića Adskog „Stvarnost svagdanice“ je iz više uglova zanimljiva poetika koja je naslonjena na japansku kratku pjesmu Tanka (waka) mnogo manje zastupljenu u srpskoj književnosti od haikua. Samo majstori stiha kakav je Mijajlović Adski uspjevaju da sažmu svoje nabujale emocije, u pet redova koliko prostorno traje ova forma, i to tako da ta čitava pjesnička tvorevina djeluje i zatvorena i završena. Ta dva stiha više u odnosu na haiku kod istinskih majstora omogućavaju i više slika i značajno povećanje širine maštanja što se može i vidjeti i osjetiti u manje više svakoj od 157 Mijajlovićevih tanki (Ni jutarnje magle / ni mrazno inje / / ne smetaju mi ovde / gde se rodih – / i led mi dušu greje.
Pošto je izuzetno tanka nit djelila nagrađene zbirke od nekih drugih zbirki žiri je odlučio da pohvali sljedeće rukopise:
Ljiljana Pavlović Ćirić – Vez
Ivan Novčić – Masonska misa
Ljiljana Kljajić – Pjesma je prevarena smrt
Rančić Eva – Trideset kazivanja ključara vremena
Nikola Aleksandar Marić – Pesme iz karantina
Negoslava Stanojević – Mene niko neće da nema
Darko Stević – Između govora i ćutnje
Živko Vujić – Cvijet je opomena
Kaja Pančić Milenković – Poverljivo ćutanje
Ivana Vasić – Bršljan u duborezu
Bojana Čolić Grujić – Svetlucavo zrnce
POSEBNA PRIZNANjA
- Branko Bato Krković ( za riječnik arhaizama)
- Žarko Bojić za ”Azbučnik” i ”Kroz Golgotu”
ŽIRI
Miladin Berić, predsjednik žirija
Željka Avrić, član
Jasna Milenović, član
PRVA KNjIGA
- ”Na Svetosavskom putu” Vukosav Ilić
- ”Otisak niti”, Snježana Đoković
- ”Tma i luč”, Kemo Selak
Pohvale :
- ”Ničeg mekšeg od senki” , Miloš Lazarević
- ”Karta za vječnost” , Jelena Jovanović
- ”Devana volos”, Anja Tomović
- ”Smeh prašnjavih puteva”, Jelena Šarković
- ”Pjesme”, Svetozar Gužvić
- ”Putešestvije buva”, Miša Canić
- ”Majka i sve ostalo što se završava na A”’, Jelena Kostić
- ”Supergirl”, Saša Savičić
Obrazloženje :
1.Zbirka duhovne i rodoljubive poezije „Na svetosavskom putu“ Vukosava Ilića posvećena ljubavi prema Bogu, prema bližnjima, otadžbini, srpskom narodu, na osoben način povezuje poeziju i molitvu. Zasnovana je na zaveštanju Patrijarha Pavla koje nas poziva na ljudsku dobrotu i plemenitost i na kolektivno ali i individualno pamćenje srpskih postradanja. Ispevana je arhaičnom i bogatom leksikom srednjevekovnog duhovnog pesništva i epske narodne poezije.
Različite tradicionalne forme – poeme, besede, propovedi, pohvale, pouke, himne, zdravice i tužbalice, ispevane su u rimovanom i slobodnom stihu, uglavnom u desetercu i dvanaestercu. Iako su opevani motivi, pesnički izraz i ton pobožnog karaktera, oni su utemeljeni u narodnoj tradiciji i upućeni običnom čoveku, posebno u onom delu zbirke koji peva o srpskom gostoljublju i narodnim običajima. U smutnom vremenu stranputica, sumnji i iksušenja može nas duhovno sačuvati i osnažiti jedino put Pravoslavlja i Svetosavlja.
2.Poezija Snježane Đoković ukršta dva suprotna ali prožimajuća sveta, onaj u nama i onaj oko nas, ponire u čovekovu dušu ali i u njegov svakodnevni život. Zbirka „Otisak niti“ otkriva bogat osećajni svet lirskog subjekta i njegove duboke refleksije, pretočen u intimističke, rodoljubive, porodične i ljubavne pesme. Pesnikinjina svest duboko je prožeta osećajem pripadnosti svom (srpskom) narodu i njegovom kulturnom identitetu, te njegovim stradanjem kroz istorijska nevremena.
Osećajni svet lirskog subjekta sazdan je od snažnih ljubavnih doživljaja ali i nemogućnosti njihovog ostvarenja, razočarenja, strahova, sumnji. Porodica i prijatelji pružaju utehu i veru u ljudsku dobrotu i smisao ljudskog postojanja, ali i podstiču čitaoca da temeljno preispita svoj odnos prema sebi i svetu oko sebe, da pažljivo razabira svekolike niti prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i snova i da se bori protiv nedaća koje mu nameće život, drugi ljudi, sam sebi.
- Kemo Selak se rukopisom „Tma i luč“ pojavio kao pesnik zrelog poetskog izraza, koji se kvalitetno izražava i u slobodnom i u vezanom stihu. Njegova poetika kontrastira ne samo u pogledu forme, nego i u izboru motiva, pesničkog jezika, raspoloženja, osećajnosti, razmišljanja, atmosferi. Pesnik suvereno vodi svoj lirski subjekt kroz emotivo obojen unutrašnji svet po diktatu ljubavi / svijet mimo tebe – šta me se to tiče / ali i kroz razmišljanja i zaključke o svetu u kojem živi / kroz prste ti klizne par niti samoće, malo paučine, koji konac sjete.
Pesnik sučeljava vremenske perspektive, svetle i tamne tonove, pesimizam i ironiju, ushićenost i radovanje, makro i mikro svetove. Koliko je njegov lirski subjekt suveren, svoj u osećanju bezuslovne ljubavi prema voljenoj ženi, toliko je otuđen od stvarnosti u kojoj živi. Okružen maglom, starošću, umorom, smrću, ljubav je jedino sigurno pribežište i jedini pravi životni izbor.Bogat pesnički jezik osebujne leksike, kao i originalne i hrabre rime, predstavljaju poseban kvalitet rukopisa „Tma i luč“.
PROZA
ZBIRKE PRIČA
Na konkurs ASoglas-a za Šeste Drinske književne susrete u kategoriji priča stiglo je 38 radova. U kategoriji prva knjiga u konkurenciji je bilo 11 rukopisa.Žiri koji su sačinjavali književnci Velimir Savić (predsjednik žirija), Dragan Marković i Dejan Spasojević odlučivao je o nagradama i pohvalama, što nije lagan posao, jer su u nekim slučajevima odlučivale nijanse i umjetnički afiniteti članova žirija te su se tad odluke donosile većinom glasova. Zbog toga je i odlučeno da se dodijele dvije treće nagrade u kategoriji priča jer su dva djela bila prilično ujednačena nesumnjivim kvalitetom. Žiri čestita nagrađenim i pohvaljenim autorima, a zahvanjuje se i ostalim učesnicima konkursa. Uvijek je tako, ne mogu se nagraditi svi. To nipošto ne znači da i ostala djela nisu imala kvalitet, osim par izuzetaka. Možda bi žiri u drugačijem sastavu nagradio i neke druge radove. Pisanje knjige, posebno kad je u pitanju umjetničko djelo, je težak ali i radostan posao, svaki autor je tu ugradio najbolji dio sebe i to treba da se poštuje. Tako i misle članovi žirija, jer su i sami stvaraoci. Žiri je za nagrađena djela dao i kratko obrazloženje, prepuštajući analizu i viđenje djela recenzentima, kritičarima i ponajviše i najvažnije budućim čitaocima.
Nagrađeni i pohvaljeni u kategoriji priča:
Prva nagrada ”Lice čovjeka s kišobranom”, Jadranka Milenković
Lice čovjeka sa kišobranom je rukopis u kom se nijansiranim i strpljivim pripovjedanjem gradi jasna slika čovjekove usamljenosti i nesigurnosti u savremenom svijetu, u porodičnom i širem društvenom kontekstu, čiji su dublji slojevi u mitskim i arhetipskim zagonetkama. U prvom licu, uglavnom monološki, iz više perspektiva, odvija se i panoramski i detaljistički, ovo lagano tkanje koje nam autorka na ubjedljiv način predočava unutrašnje drame svojih junaka koje bi se mogle ticati svakog od nas.
Druga nagrada ”Vrijeme je za buđenje”, Dragana Đurković Tošić
„E taj njegov drug, taj Lazar umeo je da zaviri u dušu. Svima nam je izvrtao duše kao da su postave od poderanog kaputa. Meni se činilo da je najviše izvrtao moju.“ Nasumice izabrane tri rečenice iz ove zbirke dovoljno reprezentuju čitavu knjigu. Najljepši „jezik“ od svih učesnika na konkursu, divne rečenice i lijepo žensko pero. Prvi dio zbirke je posvećen Nemanjićima, a književna fikcija kojim se autorka uvlači u njihove likove je veoma zanimljiva. Dragana je svjesna da je to najbolji dio knjige, zato su te priče i stavljene naprijed. Da je u tome izdržala, u takvoj koncepciji, knjiga bi bila prva na konkursu bez premca. Za razmišljanje je autorki, da možda poradi na knjizi u ovom pravcu (intimnom i srednjovjekovnom) ili da je ostavi ovakvu raznorodnu, jer i potonje priče imaju kvalitet. Stvar je oredjeljenja. No, kad knjiga izađe iz štampe, čitaoci će zasigurno uživati. Otela se autorki i pokoja gramatička greška, koja nije slučajna. Obavezno je da se knjiga zbog toga lektoriše.
Treća nagrada „Leo i ja“ Aleksandar Janjušević
Čovjek i pas. Interesantna postavka koja je autoru davala mnogo mogućnosti i za dijaloge i za monologe. Jer, šta god da vlasnik misli, priča ili prećutkuje, pas to osjeća. Postoji neka grupa na fb koja se zove „ Ljudi koji vole pse i oni koji nemaju pojma o životu“. Nije to daleko od istine, jer autor očigledno i itekako ima pojma o onome o čemu razmišlja i šta čitaocu nudi i poručuje. Dobra forma u kojoj pisac ima širok prostor da za teme koje ga inspirišu ili interesuju. Dobro napisani dijalozi i veoma kratke rečenice karakterišu ovu zbirku nizom vezanih priča. Piščeva ženja je da kaže mnogo, jer su takvi razgovori, zapravo mali i svakodnevni iskustveno- filozofski ogledi. Priče djeluju, kao neki kratki tv sitkom, recimo kakav je bio onaj vanzemanjac Alf, ko se te serije sjeća. U zadatom okviru, autor nije puno izdržao, tek 38 stranica i pitanje je li to dovoljno za zbirku. Trebalo bi da poradi na tome, da zbirka bude bogatija. Naslov je pomalo prozaičan, iako se stiče utisak da je to autor svjesno uradio.
i ravnopravno
Treća nagrada ”Kakav princ takva i bajka ”, Neda Gavrić.
Vrlo uspjela knjiga melanholičnih razmišljanja. Čovjek je ili u ljubavi ili u potrazi za njom, kod Nede je to sjećanje na ljubav ili ono što je ljubav trebalo da bude. Iznevjerena očekivanja. Autorka očigledno ima visok nivo emocionalne inteligencije i varijacije na istu temu su zaista uspjele. Šteta što je takođe knjiga kratka očigledno je da autorka ima ima mnogo toga da ponudi na književnoj trpezi. Ali kao što naslov kaže „Kakav princ takva i bajka“ sve bajke kratko traju i možda nije potrebno da se duži o tome. U svakom slučaju knjiga je zasluženo nagrađena.
Rukopisi koji su pohvaljeni
- ”Bombe i bidermajeri ”, Negoslava Stanojević
- „Usud i Mačkov kamen“ , Snežana Kezović
- ”Nekoliko priča o samoći” Milenko Kalacun
4.”Otisak u vremenu ” , Slavoljub Tomašević
5.”Vrijeme je za ljubav” , Admir Džanko
6.”Neko čuva moj san”, Tatjana Crnjanski
7.“Hironova smrt“ Vladimir Pavlović
8.”Rogožanjske priče’, Krsto Milošević
9.“ Kratke, efektne priče o -”ZEV” Alija Đ. Pljivljanov( Ljiljana Pavlović)
- ”Domino efekat”, Aleksandar Novaković
PRVA KNjIGA :
Žiri je od 10 prispjelih rukopisa za kateoriju prva knjiga- proza odabrao tri rukopisa za nagrade. Odlične knjige zaista i da je slučajno poredak nagrađenih i drugačiji ne bi bilo nezasluženo, sve su jako vrijedne i zasluženo se ističu.
Prva nagrada -”Priče duše” , Momir Vasić
Možda bi sam naslov rukopisa najbolje i okarakterisao ovu knjigu. Pisana je iz duše i jako je zanimljiva. Čitaoci će je sigurno lijepo prihvatiti. Pitka je, ali nikako plitka – naprotiv. Pomalo arhaičan način pisanja autora ne smeta, čak godi jer prati vremenski okvir dešavanja priča, što doprinosi njihovoj autentičnosti i uvjerljivosti. Neka Momir nastavi da piše, biće knjiga još iz ovog pera.
Druga nagrada ”Moja crkva”, Dane Marković
Kako Dane piše nikada ne bi čovjek pomislio da mu je ovo prva knjiga. Još je ispod naslova napisao podnaslov Naivni roman. Time je odmah pokazao da nije naivan i da je to upustvo za lažnu skromnost. Odličan je pripovjedač, bogat rječnik, divni opisi, tople duše junaka, čovjek prosto slika. Odličan film ili čak serija bi se mogla snimiti po ovoj knjizi – toliko je scenična.
Treća nagrade -”Sve Boje reči”, Dalibor Krstić
Zbirka crtica, pripovijesti i prozaida – tako svoju knjigu određuje autor koji prosto plijeni tim kratkim umnim mislima, sentencama u kojima su sekvence nekakve vinjete njegovog i naših života. Ovu vrstu proze mogu pisati samo veoma inteligentni ljudi, jer su to promišljanja a autor to jeste. Podsježa ponekad pisanjem na Marka Aurelija što mu je kompliment. Lijepo je da imamo ovakvu knjigu na konkursu.
Pohvale:
1”Suđenje Hermanu Kafki”, Vuk Lakićević
2.”Otac” , Dušan Marković
3.”Mesečev ples na kiši”, Emilija Nešić
KATEGORIJA PROZA – ROMANI
Članovi žirija su pažljivo i odgovorno pristupili čitanju i vrednovanju prispelih rukopisa romana, ocenivši da se radi o veoma zrelim, originalnim i uspelim delima pisaca iz zemlje i regiona. Pridržavajući se isključivo estetsko-umetničkih kriterijuma, žiri je većinom glasova doneo sledeću odluku.
Prva nagrada:
„U SEBI ZATOČENI“, Marko Marković.
Druga nagrada:
„TIGAR SA BOJANE“, Branko Stanković i
„GRAD MASONA“, Milan Milivojević.
Treća nagrada:
„BALKANSKA TUGA“ , Vuksan Cerović i
„INTERVJU SA PSIHIJATROM“, Amer Zukić.
Pohvale :
„Trn u peti“, Ivan Novčić
„Šta nam je kriva Drina“, Jankica Samouković,
„Zdravo, Đurđinka“, ……………………….
„Kako ubiti pisca“, Esma Bandić Softić,
„Šapat anđela“, Dragana Miljković,
„U kapi vremena“, Đorđe Ćirjanić.
Posebno priznanje za istorijski roman:
„Solunska bitka“, Aleks Saška.
Najbolji roman za mlade:
„Svijanje zjala“, Miomir Milinković.
OBRAZLOŽENjE
„U sebi zatočeni“ (408 strana) je vrlo kompleksna, autentična i dobro osmišljena epska saga o isprepletenim sudbinama i udesima, o ratu i miru, o ljubavi i patnji, o borbi dobra i zla, kao i o svemu onome što ljudske živote čini prepoznatljivim i etički profilisanim. Koncipiran od 15 numerisanih i međusobno povezanih poglavlja, koja su i te kako dinamična i međusobno povezana tzv. filmskom tehnikom i dramaturgijom, ovaj roman nedvosmisleno ukazuje da je pred nama zreo i oformljen pisac koji ima i ume šta da kaže i od koga se s pravom ubuduće mogu očekivati ovako sintetizovana i snažna romaneskna ostvarenja.
Kratak roman „Tigar sa Bojane“ razmatra aktuelnu društveno-ideološku situaciju kod nas, ali pisan je nepretenciozno, politički korektno i etički nepristrasno. Ovde autor prikazuje sve ono što nam je, uglavnom, poznato i blisko, a odnosi se na naše višegodišnje zablude i ljudske iluzije, na prevare i razočaranja izazvana usled međusobnog nerazumevanja, netrpeljivosti i verskih razlika. Dijalozi su britki i sažeti, radnja problemski dobro zamišljena, a vremenski planovi u razmaku od nekoliko godina se prožimaju i dopunjuju. Poseban efekat predstavlja lik i karakter jednog od junaka, kome je roman i posvećen, a koji je, zapravo, jedan od realnih sudeonika i protagonista jugoslovenske političke drame.
„Grad masona“ je posebna fikcija i epska priča o (ne)vidljivim i ljudskim silama oko nas, a koje čine sastavni deo pojedinih i značajnih institucija. Radi se, naime, o ideji osnivanja lažne masonske lože u jednom malom mestu, a sve to prate razne intrige, ljubavne prevare i avanture, političke spletke i mnoge druge okolnosti, koje roman čine uzbudljivim i komunikativnim. Biblijski simbolični podtekst doveden je u vezu sa savremenim trenutkom i njegovim celokupnim značenjem. Roman je, inače, sačinjen iz tri naslovljene celine (Učenici, Pomoćnici, Majstori), koje su vrlo koherentne i umetnički valjano uobličene.
„Balkanska tuga“ je jezgrovit i upečatljiv roman, napisan iz empirijske i lične perspektive, a koji se odnosi na naratorovo gledanje i doživljavanje života i sveta, odnosno na sudbine i probleme koji su, čini se, tipični za naše prilike i neprilike, a pred kojima pisac nije mogao ostati ravnodušan. Stoga je njegova stvaralačka angažovanost i nemirenje sa postojećom situacijom rezultiralo uspelim opisima, zanimljivom radnjom i karakterizacijom glavnih likova (slikar i udata žena). U tom smislu, naslovna sintagma romana nije nimalo slučajna, već je vrlo indikativna i dovoljno simbolična.
„Intervju sa psihijatrom“ je intigrantan i psihološki zanimljiv roman, u kome glavni protagonista, na putu samootkrivanja i razumevanja sveta oko sebe i njegove besmislenosti, upada u depresiju. Koračajući tako i razmišljajući, on susreće svog bivšeg profesora sa kojim odlazi na piće. U ispovednom i dijaloškom tonu priča počinje da se razvija i poprima novu dimenziju, odnosno umetničko i etičko značenje. Putovanjem iz spoljnjeg sveta ka unutrašnjem, a sve to kroz razgovor, psihijatar pokušava da spozna koncept ličnosti kako bi otkrio u šta on zapravo veruje i tako mu pomoći da se snađe u životnom problemu.
Roman za mlade „Svijanje zjala“ bavi se tematikom iz života adolescenata, njihovom sudbinom, razvojem i životnim stasavanjem punim raznih neočekivanih obrta, dramskih, etičkih i psiholoških. Govoreći u prvom licu množine, narator se zapravo poistovećuje sa ostalim protagonistima, odnosno školarcima, čije su storije vrlo uzbudljive i intrigantne svaka na svoj način. Mladalački predeli snova i stvarnosti ovaploćeni su sa puno entuzijazma i moralne zrelosti, čime se usložnjava i posebno obogaćuje tipologija i tematika savremenih romana za decu i omladinu. Drama odrastanja i sazrevanja, mladalačko traženje ravnopravnosti u porodici, školi i društvu, kao i izraziti prikaz savremenog života čine bitne semantičke i idejno-tematske okosnice ovog nevelikog, ali svakako zapaženog romana.
Pohvaljeni romani, takođe, zaslužuju punu pažnju čitalačke javnosti kako po svojoj estetskoj osobenosti, idejno-tematskoj okosnici, umetničkim porukama, stilu, jeziku i ostalim stvaralačkim postupcima, te kao takvi svakako zavređuju da budu izdvojeni i naglašeni. Ovo se, pre svega, odnosi na naslove:
– „Trn u peti“, Ivan Novčić
– „Šta nam je kriva Drina“, Jankica Samouković
– „Zdravo, Đurđinka“, Ljiljana Madžar Stojković
-„Kako ubiti pisca“, Esma Bandić Softić
– „Šapat anđela“, Dragana Miljković
-„U kapi vremena“ Đorđe Ćirjanić
– ”Druga strana duge” , Aleksandra Popović
Posebno priznanje
-”Tamo daleko je Srbija” Aleks Saška
Ovaj roman čini zbirka priča povezanih u neraskidivu celinu, sa tematikom Solunske bitke i srpskog stradanja. Patriotski poklič koji ostavlja brojne utiske i čini da se zapitamo i nad današnjim vremenom. Sa druge strane, ovaj roman je i istorijski vredan, jer sadrži mnoštvo dokumentovanih podataka, a bez istorijskog konteksta romaneskno bi bilo nepotpuno, pa je autorka vešto uklopila u literarnu celinu. Interesovanje za temu Prvog svetskog rata iz godine u godinu okuplja pisce oko jednog cilja, dati omaž žrtvama i ukazati na herojstvo i snagu srpskog vojnika, kog su krasile najlepše vrline.
- avgust 2022. ČLANOVI ŽIRIJA:
- Dr Milutin Đuričković
- Dajana Lazarević
- Nevena Milosavljević
STVARALAŠTVO ZA DJECU
Na konkurs za ovu kategoriju prispjelo je dvadesetak rukopisa.Žiri u sastavu Gordana Vlajić, Miroslav Kokošar i Sonja Padrov Tešanović odlučio je da nagradi i pohvali sledeće:
1 – “Meni je lakše”, dr Milanka Stankić
2.-”Svetlosti deteta”, Radmila Šehić
3.”Avantura malog psa Boleta”, Darko Stević, i ”Ostro snova” Jelena Živković Vojvotkinja
Pohvale :
- ”Ostrvo snova”, Jelena Živković Vojvotkinja
- ”Pjesmojed” , Aleksandra Čvorović
Kako je konkurencija bila jaka, žiri je imao zadatak da izabere najbolje rukopise.
-Pobjednički rukopis ‘Meni je lakše” je nadasve pismeno, spisateljski zrelo, uređivački osmišljeno, zabavno, edukativno, svrsishodno djelo.
-“Svetlosti deteta” dvojezična zbirka poezije je zrelo pesničko delo književnice Radmile Šehić. Lirske odlike ove poezije podsećaju na omiljena dela srpske klasične književnosti. Pesnički jezik je čist, jasan, Vukovski jednostavan, a neverovatno sadržajan. U prevodu na engleski jezik je zadržao svoju liričnost i poruke najmlađima.
Svojom vrednošću su se istakli i pesnički rukopisi Darka Stevića, Jelene Živković Vojvotkinje i Aleksandre Čvorović, koje je žiri uvrstio u nagrađene i pohvaljene.
Organizator se zahvaljuje svim učesnicima konkursa, kao i članovima žirija, te najavljuje ovogodišnje 6. Drinske književne susrete za 10. septembar u Domu omladine u Zvorniku sa početkom u 19.00 časova
Ove godine Povelja za doprinos razvoju književnosti biće uručena sledećim književnicima:
-Obren Jović Savin
-Ljubomir Ćorilić
Gost večeri književnik Aćim Todorović govoriće svoj esej ”Ćirilica u srpskom narodu kao Biblija u hrišćanstvu”.
