Radosav Perić
ZNAČAJNA KULTURNA BAŠTINA GRADA ZVORNIKA
Grad Zvornik
u pjesmi opjevan,
u priči ispričan,
slikom ovjenčan,
u srcu zaključan,
trajno sačuvan.
Poštovani čitaoci,
Pred vama je knjiga “Grad Zvornik u pjesmi i pričg” zvorničkih stvaralaca na 240 stranica, A-4 formata, sa mnoštvom izabranih i vrijednih pjesama, priča, istorijskih sadržaja,fotografija, ilustracija, značajnih ličnosti… koji predstavljaju bogatu istorijsku, književnu, sportsku i kulturnu baštinu ovih prostora u Srednjem Podrinju i šire. U svakoj stranici knjige osjećaju se zvornički prozori duše i ljepota življenja i druženja u ovom
lijepom gradu.
Zvornik je jedan od najstarijih gradova na prostoru Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. U istorijskim spisima prvi put se pominje 21. maja 1410. godine pod imenom Zvonik, a od 1519. godine pod sadašnjim nazivom Zvornik.
Sa pravom ga smatraju urbanim, trgovinskim, zdravstvenim, obrazovnim, sportskim, kulturnim i turističkim centrom šire regije Birča i Podrinja. Sam grad svojom raznolikom arhitekturom, kao izrazom različitih stilova kroz vijekove, kao i različitošću kultura stanovnika iz oko 30 opština koji su svoje utočište našli u Zvorniku, nameće se putniku prolazniku.
Zvornik je u okvirima moderne urbane civilizacije gradić, ali u pogledu zahtjeva modernog načina života, ipak savremen grad.
Do 2015. godine bio je opština, a 31. decembra 2015. godine stupio je na snagu Zakon o Gradu Zvorniku koji je Narodna skupština Republike Srpske usvojila na osmoj sjednici održanoj 10. decembra 2015. godine, a Vijeće naroda 21. decembra 2015. godine.
Područje Grada obuhvata 68 naseljenih mjesta: Androvići, Baljkovica, Baljkovica Donja, Boškovići, Branjevo, Buložani, Vitinica, Vrela, Glodi, Glumina, Gornja Kamenica, Gornja Pilica, Gornje Snagovo, Gornji Grbavci, Gornji Lokanj, Gornji Šepak, Gušteri, Divič, Donja Kamenica, Donja Pilica, Donji Grbavci, Donji Lokanj, Donji Šepak, Drinjača, Dugi Dio, Đevanje, Đulići, Ekonomija, Zvornik, Zelinje, Jardan, Jasenica, Jošanica, Jusići, Karakaj, Kiseljak, Kitovnice, Klisa, Kozluk, Kostjerevo, Križevići, Kula Grad, Kučić Kula, Liješanj, Liplje, Malešić, Novo Selo, Oraovac, Odžačina, Pađine, Paljevići, Petkovci, Potočani, Roćević, Samari, Skočić, Snagovo, Sopotnik, Srednji Šepak, Sultanovići, Tabanci, Trnovica, Tršić, Ugljari, Ulice, Cer, Čelopek i Šetići koja su organizovana u 61 mjesnu zajednicu.
Grad Zvornik zauzima teritoriju površine 371,95 km2 u sjeverno istočnom dijelu Republike Srpske i BiH. Sa zapada se graniči sa opštinama Šekovići, Osmaci i Kalesija.Sjeverno su Lopare, Ugljevik, grad Bijeljina, Teočak i Sapna. Sa juga je Bratunac, Milići i Vlasenica, a na istoku sa Republikom Srbijom.
Naselje Zvornik leži na istočnim padinama Majevice na nadmorskoj visini od 146 metara. Nadmorska visina naselja se kreće od 135-600 metara, a područje grada od 120- 916 metara. Prosječna nadmorska visina je 325 metara. Najviša kota grada Zvornika je vrh Jevik Gornja Kamenica 726 mnv, a najniža tačka Ada – 117 mnv. – Šepak.
Zvornik je smješten uz samu lijevu obalu rijeke Drine ispod Topčagina brda koje mu se na sjeveru izdiže visoko brdo Vratolomav, a na jugu Mlađevac, dok sa istočne strane kao ogroman plavi kaiš potiskuje ga 25 km dugačko jezero hidroelektrane Zvornik, što pruža izuzetne mogućnosti ljetovanja, ribolova i sportsko rekreativnih aktivnosti. Kada se posmatra sa strane, desna obala Drine, čini se da je Zvornik sjeo u fotelju od brda, da mu zidine drevne tvrđave služe kao naslonjač i da se dalje, o obale Drine, odupire džunovskim stopalima.
Na njenom području živi (popis 2013. godine) 54.407 stanovnika koji obrazuju 17.690 domaćinstva i imaju 23.336 stanova.
Autor : Radosav Perić
PREDGOVOR:
Dejan Spasojević
Dejan Spasojević
BUKET RUŽA UBRANIH IZ ZVORNIČKIH BAŠTI
“Zvornik u pjesmi i priči“ je ozbiljan prilog književnoj baštini našeg grada. Njen priređivač je obuhvatio interesantne priče i pjesme, a vremenski period koji je uokviren ukazuje na to da je ovo svojevrsna hronika naše literarne prošlosti.
Ova knjiga omogućiće čitaocima da stvore jasniju sliku literarnog kolaža našeg grada.Ako se ljudi poznaju po djelima onda se i pisci poznaju po napisanom, ostavljajući svoj trag u vremenu u kom su živjeli i stvarali, prenoseći svojim mislima i emocijama duh vremena i poruke iz prošlosti.
Ova zbirka liči na buket ruža ubranih iz različitih zvorničih bašti.Drago mi je što sam bio dio tima koji je učestvovao u izradi ovog izdanja.
Recenzije:
Tihomir Nestorović
ZVORNIK GRAD KOGA HOĆE I PRIČA I PJESMA
Pažljivim čitanjem ove jedinstvene, zanimljive i znalački uređene knjige lijepog naslova „Grad Zvornik u pjesmi i priči“, kako i dolikuje ovom drevnom mjestu pored Drine Zelenike, stiče se utisak da se njen autor Radosav Perić čitavog svog života, čak od onda kada je, kao podrinsko-birčanski mališan, naučio čitati i pisati, pripremao da načini ovakvo djelo. U stvari, dječak je jedino tada želio da sve to što je čuo u očinoj kući iz pripovijesti i pjevanja svojih ukućana, rođaka , komšija, putnika namjernika i darovitih azdova, nekako sačuva, da mu ti zapisi uvijek budu pri ruci, pa kada se osami i ne bude pripovijedača i pjevača u njegovoj blizini, raskrili svoje zapise i da čitajući ih uđe u taj tajanstveni, opčinjujući i i nedoživljen svijet u kome je taj stari kamengrad Zvornik koga, eto, načini Prokleta Jerina kamenom iz Vilčevića, kako je tu nezasitu Jerinu u Zeleniku strmoglavio ponosni junoša sa zvorničkih brda, kako Drina kod Zvornika dolazi od brijega do brijega, kako ta ista rijeka huči, buči, plavi i vrišti uz obale, pa kada se istutnji uparadi se i zagrgolji, a onda je neki uzavreli zvornički momak zapita – „Kliko je duboka i da li je može pregaziti voljena djevojka
Kako je dječak rastao i stasavao, školovao se u zavičaju, potom u Bijeljini i u drugim mjestima, njegovi zavičajni zapisi napunili su jednu, potom dvije i tri sveske… Bilo je sve više isječaka iz novina, knjiga sa zapisima o Zvorniku, posve različitom od svih drugih gradova na svijetu, zatim fotografija, crteža… Kada je skromni, maštoviti, sklon tajanstvenostima Radosav Perić konačno i po svemu sudeći, zauvijek postao i administrativno Zvorničanin, konačno je shvatio da je ovaj grad kao Bogom dat da se o njemu pripovijeda, ispreda i pjeva. Time je, kao i još neki priznati i poznati zvornički autori (Alija Uzunović, Mehmed Hudović, Zoran Ivanović, Milan Jovanović i drugi) svojim istraživačkim djelom dokazao da su Zvornik i njegovo podrinje zanimljivi, da su dosta literarno korišteni i predstavljani jer su naprosto stvoreni za sve vrste usmenina i pismenina. Za one koji vole ovaj grad, izučavaju njegovu pošlost, te sve ono što možže da se podvede pod njegovo ime i podneblje to je značajan dokaz, jer time opovrgavaju one koji, ne provjeravajući i izučavajući tu oblast, tvrde da je Zvornik u literaturi i u drugim vidovima stvaralaštva zapostavljen i nedovoljno prisutan, prkos tome što je na ruži puteva i što se za njega zaista može reći da je drevni grad. Reklo bi se, prema tvrđenju tih neobavještenih autora i kazivača, da o njegovoj prošlosti jedino svjedoči kamenje iz njegovih kula i kulina, zidina i temelja, ali i kamenje iz Kušlata, Skočića, Peringrada i drugih.
A kamenje neće da priča. Vjekuje i ćuti. Neće ničim da veli odakle je doneseno, koja ga je ruka gradila, šta se zbivalo… Jedino poručuje ljudima da sami odgonetnu njihovu tajnu. Podrinci su baš zato, prvo usmeno a potom sve više pismenima, stvarali odgovore da pitanja koje kamenje prećutkuje. Činli su, a zasigurno i sada, pjesmom, pričom, crtežom, slikom, igrokazom…
A Zvornik i jeste na ruži puteva i uvijek je bio značajna raskrsnica. On je i na najljepšoj i najopjevanijoj rijeci Drini Zeleniki, ali i na ruži vjetrova. Dolinom Drine duvaju južni vjetrovi, a kod ušća Zlatice sa njima se pridružuju i vjetrovi iz Spreča. U ovom gradu se spajaju sve četiri strane svijeta. Utapaju se jedna u drugu, pa se zato i može pouzdano tvrditi da je prostor na kome se sada nalazi Zvornik (a baš uz njegovo ime uvijek lijepo ide i riječ Grad) još od davnih vremena bio nastanjivan. A to su omogućavlo i podneblje i zemljište. Stoga se može i reći da je baš ovdje i bio onaj nekadašnji glasoviti i značajni rimski kastrum AD Drinum (Preko Drine).
Kada se prelista ova Radosavljeva bisernica shvati se da Zvornik ima (i da je imao još od davnina davnih) mnogo pjesnika, pripovjedača, romasijera, hroničara, novinara i drugih autora koji su ostavili (a i sada uspješno ostavljaju) značajna djela o svom zavičaju – o Gradu Zvorniku i njegovom podrinju. Ima ih diljem ove naše plave planete i ne zaboravljaju svoj rodni kraj. Čine to čitajući, na samo njima poznat način, znakove podneblja koje su rođenjem prvo vidjeli. Oni i grad, i rijeku, Zeleniku, i nebo, zemlju, kamen, puteve i vjetrove poznaju kao svoj džep i uspješto pretaču u svoja djela to što im je rodno podneblje ulilo s prviim udisajem.
I pisci porijeklom iz drugih krajeva inspirativno i s dosta ljubavi pišu o Zvorniku i svoja djela njemu posvećuju. Čak i oni znaju da čitaju i da razumiju znakove njegovog podneblja. Sve to ukazuje na kontinuitet življenja u ovom gradu pored Zelenike.
U ovoj knjizi, istinskoj bisernici, nalaze se brojna djela – zapisi, bilješke, pjesme, honike, odlomci iz njihovih proznih djela – Zvorničana i onih koji vole Zvornik koje je prikupio, uredio u ukoričio Radosav Perić. Među njima je dosta i njegovih bivših učenika, malih novinara i saradnika nekadašnjih najpoznatijih đačkih listova „Galeb“ i „Žubor Drine“. Perić je vješto uvrstio sve te đačke zapise u knjigu. Uprkos tome što autor ima značajnu arhivu i bogatu biblioteku (na više lokacija) trebalo je mnogo vremena, truda, odricanja i napora da se prikupe sve to što su zapisali Zvorničani, pritom nastojeći da nike ne bude zapostavljen ili zaboravljen.
Stoga se i zna da je ovaj grad imao čitavu plejadu pisaca počev od hafiza Suljkića, Avde Karabegovića, Jele Ostojić, Marka Markovića, Aljoše Musića, Zvonka Tarla. Branislava Maksimovića, Verice Inkonić, Cvijete Zekić Jurišević, Izeta Handžića, Radmile Đokić, Seada Hambiralovića, Nijaza Alispahića, Drage Jovanovića, Milana Trnovice, Hasana Hadžića, Radoslava Jovića i mnogih drugih.
Da nije ove Perićeve bisernice za mnoge od njih ne bi se znalo, uprkos tome što su ostavili ili još uvijek stvaraju zapažene i umjetnički uspješna djela. Uz to poznati su kao autori i u sredinama u kojima žive i rade, ali niko od njih ne može da odoli porukama i znakovima podneblja rodnog kraja – starostavnog Zvornika čije temelje zapljuskuju vode Drine Zelenike. Da nije djela tih Zvorničana ne bi se znalo ni za drinske vodenice, za glasovite lađe „zvornikuše“ koje su uzvodno, vraćajući se iz daljina čak od Beograda, Novog Sada, Šapca i Brčkog, vukli konopcima idući obalom, kao burlaci na Volgi. Ne bi se znalo ni kako su neki toponimi ovoga kraja dobili ime, niti zanimljive priče o Kušlatu i prevelikoj nesrećnoj ljubavi dvoje mladih podno ovoga drevnog grada, niti kako je nastala stijena preko Drine, nasuprot Majdana, nazvana Kamen djevojka…Niti još mnogo toga.
Knjiga koju Vi Zvorničani i Vi koji volite Zvornik držite u rukama je i udžbenik, i hronika, snopsis, zbirka pripovjesti, svojevrstan roman, pjesmarica – jednom rječju knjiga radosnica posvećena Zvorniku posve različitom od svih svjetskih grdova, koji on jedino ima svoje blago – ima svoje Zvorničane, pa ma gdje oni bili.
Ovo djelo krunisalo je višedecenijski rad entuzijaste i istrajnog autora, onog birčanskog-podrinskog dječaka koji je bio još u ranom djetinjstvu opčinjen zemljom, vodom, nebom, vjetorima i iskrenim, poučnim znacima zavičajnog kraja.
Znajući njegovo stvaralaštvo uvjeren sam da će Radosav Perić iz svoje stvaralačke književne radionice ponovo nas obradovati nekom novom bisernicom sa djelima drugih Zvorničana, o onim koji na svoj način čuvaju uspomene na svoj zavičaj. Perić je to skromno poručio na prvim stranicama knjige riječima – „Pisano ostaje, riječi odlete“.
Zato ga i podržavam u napisu da je ovo – „Knjiga koja se čita godinu dana, prelistava se decenijama i ostavlja se u amanet unucima“. Još bih rekao da se ova knjiga ne čita – ona se iščitava. Pročita se pasus ili dva, stih ili strofa, dio zapisa ili odlomak priče, pa se onda zastane i razmišlja o pročitamom. Onda opet tako – od prve do posljede korice, pa kada se zaklopi posljednjabisernica – razmišlja se o svom njenom sadržaju. O Zvorniku i Zvorničanima.
Tako će se činite i i naredne godine, pa i one iza nje, pa… To jje njena snaga i značaj, jer je ona posvećena drevnom Gradu Zvorniku i njegovom blagu – Zvorničanima.
Tihomir Nestorović
Stanislav Tomić
LITERARNI SABOR
o knjizi Radosava Perića “Grad Zvornik u pjesmi i priči”
Pod uticajem savremenog načina života iz tradicije našeg naroda polako blijede žive slike sabora i drugih oblika okupljanja ljudi oko zajedničkih vrijednosti. Knjiga pred nama svojevrsno je oživljavanje upravo tog prizora u kulturološkom horizontu ovog podneblja.
Perić je naime, baš kao na kakom saboru okupio u ovoj knjizi neke viđenje ljude. I opet kao na saboru, u njoj ima i pjesme i priče, zavičajne baštine i običaja. Mnogo toga lijepog i vrijednog ovdje se nudi čitaocu. Ali, za razliku od nekih drugih sabora, ne na prodaju, nego
na čuvanje.
Svjestan opasnosti da značajan dio zvorničke nematerijalne kulture jednog dana bude bez borbe predat zaboravu, Radosav Perić je preduzeo izuzetan napor da pripremi ovo pažnje vrijedno štivo koje može poslužiti i kao učilo i kao neka vrsta podsjetnika na ono na šta valja obratiti pažnju kada je Zvornik u pitanju. Iza tog podviga stoje godine predanog rada.
To što autora zovu Rade vidimo da nije puki slučaj. Radio je Rade. Marljivo prikupljao, bilježio, pokretao, održavao, čuvao. I, kako reče Njegoš, “pregaocu Bog daje mahove”. Došlo je vrijeme da plod Perićevog dugogodišnjeg rada na polju kulture konačno dobije i svoje materijalno obličje u vidu knjige.
Popnete li se na zidine Đurđevgrada pred vama će se pružiti panorama Zvornika koja rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Slično tome, kad se tokom čitanja ispnete na zadnju korice ove knjige pred vama se prostire kulturna panorama Zvornika. Sjetimo se, postoji dilema oko toga kako je Zvornik dobio ime. Jedina dilema koju ova knjiga ostavlja, takođe se tiče njenog imena. Ne zna se pouzdano da li je ovdje Zvornik u pjesmi i priči ili su, pak, pjesme i priče u Zvorniku.
