Bog je dao ljudima stvaralačku moć. Dao je ljudima različite darove, različite talante… Da uređuju ovaj svijet i čine ga ljepšim slaveći Savršenog Tvorca. Gospod Isus Hristos bio je jasan u svojoj priči o talantima. Onoga ko ne umnožava svoje talante Gospod znaziva zlim slugom. Pravoslavni bi trebali ova dva primjera uvijek da imaju pred očima: Bog nam je dao stvaralačku moć i različite darove; Bog nas poziva da te darove umnožavamo, a ne da ih zakopavamo. Danas, nažalost živimo u vremeni histerije za materijalizmom. Sve se gleda kroz to kako da se što više zaradi da bi život bio ugodniji i ljepši.
Ljudi ovdje čine grešku jer zaboravljaju da će ovaj svijet biti ljepši samo onda kad ga oplemenimo onim što nam je Bog darovao. Posebno bih istakao umjetnost koja slavi Boga.
Nažalost, ni narod nije rad da prihvata takve stvari i rađe hrli da sluša dnevno-političke aktuelnosti i da se bavi sticanjem materijalnog zakopavajući svoje talante. Opet kažem, takve Bog nazivi zlim slugama.
U ovom moru umrtvljenom, poneki talas se vine u nebesa, te zatalasa, zapljusne i osvježi suvu pustinju.
Jedan od tih talasa je naš brat, mladi đakon Aleksandar. Bog mu dao da pjeva i on pjeva, Bog mu dao da piše i on piše. I jedno, i drugo radi prelijepo. Umnožava svoje talante. Dok on umnožava svoje talante, mnogo ljudi uživa u njegovom pisanju, mnogi se podučavaju, a sve više je onih koji nalaze utjehu u njegovim riječima. Sve ono što Gospod traži od apostola kada ih šalje na propovjed, Aleksandar radi. Ne štedeći ni sebe, ni svoje slobodno vrijeme. Dobro je svjesan da može da pretrpi kritike onih ljudi koji su svoje talante zakopali pa im sad smetaju oni koji ih umnožavaju. No, ono što je najvažnije, Aleksandar ne veliča sebe, ne usmjerava ljude ka sebi kao nekom mjerilu vjere (ovo je danas česta pojava kod nazovi duhovnika). Aleksandar slavi Boga i ljude upućuje samo ka Bogu.
Takva je i ova knjiga. Molitvenik. Šta nam je drugo danas potrebnije osim molitve?
Svjestan toga koliko je narodu potrebna molitva Aleksandar se dao umonažavanje talenata.
O knjizi neću ništa reći, jer ona treba da se doživi.
Pisana je srcem, čitajte je srcem.
Jerej Bojan Krstanović, starešina hrama Svetog proroka Ilije u Mrtvici,
eparhija zvorničko – tuzlanska
