ŽIVA KNjIGA O (NE)ZGODNOJ ŽENI MATILDI BRAUN
Leksema knjiga čitaoca upućuje na literaturu kao sintezu znanja, saznanja, fikcije ili istine o različitim temama. Po prirodi stvari ‒ knjizi vjerujemo. Kada nešto zasluži da postane tema i sadržaj knjige, onda se odigrava dvosmjerni proces: Život se transformiše u riječi, svoj trag ostavlja na papiru, a oživljene slike postaju svjedoci života. Glavni lik ove knjige jeste Matilda Braun, žena mješovitog porijekla. Njeno porijeklo određuje i njen karakter ‒ ona je specifična i neobična. Matildini njemački korijeni bude u njoj potrebu da bude moderna i samosvjesna žena koja upravlja svojim životom. S druge strane bosanski mentalitet njene majke u njoj krije stidljivu, patrijarhalnu i principijelnu ženu, koja poštuje instituciju braka, roditelje i sredinu u kojoj živi. Zašto je neko poput Matilde Braun pasija autora ove priče? U čemu bi čitalac mogao da uživa, čitajući redove o ovoj ženi?
Prvo želim da naglasim da ovdje nije riječ o ženskom pismu jer autor nije žena, već muškarac. Sa podjednakim uživanjem, različito motivisanim i uz različita tumačenja, u ovoj knjizi mogu se pronaći i muškarci i žene. Muškarca će impresionirati predstava o veoma lijepoj i zgodnoj ženi koja privlači pažnju ne samo svojim fizičkim izgledom, nego i veselim karakterom, smislom za humor i dubinom osjećajnosti. Žene će u Matildi pronaći djelić sebe ‒ ili će se diviti njenoj hrabrosti, smjelosti, majčinskoj požrtvovanosti i ljepoti ili će priželjkivati da budu poželjne i tražene. I jedni i drugi, priznaće isto ‒ Matilda Braun je (ne)zgodna žena koja je zaslužila da postane knjiga.
Autor je na moderan način obradio motiv ženske ljepote kao usud ‒ jer Matildu život ne štedi, koliko je njena ljepota bitna za njen život i donosi joj benefite, mnogo češće ona zbog toga strada, ostaje bez posla, ima problema u braku, sreće nasrtljive muškarce, sujetne i opasne žene i u konačnici, ljepota joj ne može vratiti zdravlje njenog djeteta. Pisac ove knjige definitivno jeste obožavalac žena, jer je uvijek na ženskoj strani, kao što je na strani pameti, obrazovanja i finih manira. Njegova Matilda bira muškarce koji su dostojanstveni, a odbija nasrtljivce, sirove, nesamostalne, edipovce, ali i one koji ništa drugo ne mogu da ponude osim razmetanja sa pozicije moći. Autor je ovom pričom napisao pohvalu ženama koje su borci, majke i dame sa karakterom.
Matilda Braun je majka koja godinama vodi bitku sa bolesnim djetetom, uz muža ,,posmatrača”, nesigurnog edipovca koji ne umije da prati ženu niti umije da bude otac. Sigurna sam da je autor inspiraciju pronašao gledajući u mnoge žene današnjice, koje su prepuštene same sebi, bez istinske pomoći muškarca, zaglavljene u ispraznim brakovima u kojima nema duboke ljubavi i poštovanja, već prikrivenog prezira, podstaknutog nespremnošću muškarca da se zagleda u sebe i da stoički bude glava porodice. Zato Matilda ima ima snagu i vedrinu koja nije sa ovoga svijeta, uporno odlazi u Centar za rehabilitaciju sa svojom kćerkom, kako bi poslije nekoliko operacija nastavile sa vježbama i oporavkom. Tamo sreće jednu od najvažnijih figura u svom životu ‒ Karla Obribrka. Interesantno je upravo to da je autor odlučio da ovako neobičnoj i zanimljivoj ženi prijatelj bude muškarac, a ne žena. Želimo da povjerujemo da muško-ženska prijateljstva postoje. Međutim, čini mi se da je autor ipak htio da nam poruči da je suština svakog odnosa povjerenje, pa da se u tom smislu granice među polovima brišu. Matilda ne pristaje na kompromise, pa zato ne opstaje ni sa muškarcima ni sa ženama u odnosima ukoliko oni žele da upravljaju njenim životom ili ako u njenom karakteru i ljepoti, kao daru od Boga, vide prijetnju.
Šta je, ipak, ono što opstaje? Matilda Braun je ženski Ežen de Rastinjak, onda kada podigne stisnutu šaku i kaže idem da se borim, ona je po svojoj ljepoti i specifičnosti karaktera poput mnogih žena koje smo sretali u literaturi, ali ponajviše asocira na jednu, neponovljivu. Vjerovatno je autor, skriveno ili nesvjesno, morao imati misao o njoj ili je bar ta žena ostavila traga u piščevoj imaginaciji, pošto je nesumnjivo načitan i potkan i ruskom literaturom. Žena borac, ljepotica i ljubitelj istine, vještine i poklonik ljubavi, vještičije energije, u smislu kada se nesvakidašnje i što nadilazi prosječnost, smatra i doživljava kao onostrano ‒ Matilda Braun i Margarita Nikolajevna. U ovoj knjizi nema Volanda koji bi rekao Matildi kao Margariti ,,nemoj nikada nikoga ni za šta da moliš”, ali, tu ulogu kao da je preuzeo sam autor ‒ jer Matilda to sama govori svojim nepristajanjem na kompromise i odbijanjem ičije pomoći. Matilda Braun ,,sama vodi svoje bitke”.
U konačnici, autor prepušta čitaocu da nadgradi li doradi djelo, tako što će sam zaključiti kakvu životnu odluku može donijeti neko poput Matilde. U tom smislu, ovo djelo je veoma moderno jer ostavlja prostor recipijentu. Ipak, autor suptilno sugeriše kakav bi to kraj, odnosno novi početak mogao biti, kao što sugeriše i kakav čitalac može voditi dijalog sa ovim tekstom. To je neko poput pisca, književnika ili studenta književnosti, sve duše posvećene literaturi ‒ neko poput Zorana Obribrka, muškarca kontemplacije i esencije, a ne egzistencije. Dodajem, taj koji zaključuje ne mora biti isključivo muškarac, već žena poput Matilde, jaka i uravnotežena, sa razvijenim i osviješćenim i muškim i ženskim principom. Autor definitivno vlada ovim principima.
Preporučujem ovu živu knjigu, bilo da ste muškarac ili žena ‒ Matilda Braun jeste žena koju je nemoguće ne voljeti.
Stojanka Đokić, prof.
Recenzija za roman ’’MATILDA BRAUN’’
Na samom početku želim da istaknem da neću prioritetno analizirati ovaj roman sa aspekta porodičnog i intimnog života Matilde Braun koja je, nesumnjivo, glavni lik i nosilac radnje. Osvrnuću se na nekoliko snažnih poruka koje nam je autor vrlo vješto ,,provukao,, kroz glavni tok radnje ove priče.
Priča o ponosnoj ženi Matildi Braun je oda zahvalnosti ljudima koji su svojim karakterom, dostojanstvom, poštenjem, plemenitošću blizu nekog našeg zamišljenog idealnog bića. Otklon od tog ideala su, svakako, kapricioznost, naglašen prkos i ponos, lepršavost, sklonost vragolijama i vrcavost junakinje ovog romana.Ali njena borba za ozdravljenje kćerke, požrtvovanost koju samo majke mogu imati, dostojanstvo kojim zrači, zasjenjuju sve navedene nedostatke. Malograđanština okruženja, nerazumijevanje u porodici i na poslu, a s druge strane podrška, prijateljsko povjerenje i partnerska ljubav je ono što je prati tokom te borbe i to je u prvom planu ove zanimljive priče.
Ono što me je kao čitaoca najviše dotaklo jeste ta nesebična pažnja i ljubav prema djeci sa zdravstvenim problemima. Opisi druženja sa tom djecom i emocije koje nezaustavljivo ,,nadimaju prsa,, siguran sam da nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Kao brutalno suočenje sa stvarnošću i neka vrsta katarze dolazi dijalog Matilde Braun i Hansa Zimermana koji duboko zadire u etiku i psihologiju odnosa društva prema toj ranjivoj grupi, hendikepiranoj djeci. To ovom djelu, između ostalog, daje dodatnu respektabilnost i kvalitet.
Ističući slabosti Matildinog braka koji nije opstao, autor nas indirektno upućuje na prave porodične vrijednosti.
Kroz ovaj roman autor nam šalje antiratnu poruku, doduše diskretno i nenametljivo ali. Matilda Braun i njena porodica prihvataju surovu realnost tog vremena i zbog straha i nesigurnosti napuštaju svoj grad i odlaze. Neutralnost pripovjedača je potvrđena kroz Matildin karakter jer ona zbog svega toga nikoga ne mrzi. ,,U njenom kodeksu nepravda nije imala nacionalni predznak,,
Kroz lik Matilde Braun opisan je profil ličnosti žene koja se sama bori kroz život, iako prolazi kroz razna iskušenja i teške životne situacije, sledeći svoj životni impuls i osjećanje , ne želieći da joj drugi kroje sudbinu nego da ona bude kreator iste, makar na sopstvenu štetu.
Takođe, poseban utisak ostavlja i uoga Karla Obribrka, kao i njegovog brata Zorana i sina Antona koji su samo pomenuti u nekoliko događaja.
Na kraju, Mnogi će pronaći junaka u ovom romanu prema sopstvenom senzibilitetu ili čitalačkom ukusu.
Knjiga o Matildi Braun šalje još pregršt suptilno kreiranih poruka kroz splet životnih priča i likova , a koji svi zajedno ispisuju redove ovog romana i uokviruju ga u jednu kompletnu priču o mnogim zamršenim ljudskim sudbinama.
Dejan Spasojević
