RETROSPEKTIVA DOGAĐAJA IZ (NE)PREVAZIĐENOG VREMENA
U duhu djela koje je pred čitaocima započeo bih ovo kratko iznošenje utisaka stihovima:
,,Oj, drugovi, je l̕ vam žao, rastanak se primakao”;
Jer se na kraju decenije, koja je opisana, taj rastanak zaista i dogodio, tj. kraj zajedničke države koja nije mogla opstati, uglavnom bez krivice prosječnog građanina koji je u svim sistemima dijelio sudbinu većine i služio svima više nego sebi.
Djelo ,,Pogled kroz kurije oči” može se smatrati istorijskim, društvenim, satiričnim, ali i političkim romanom, jer autorova zapažanja o odnosima imaju određen politički kontekst, te prikaz uređenja društva u kom su se dešavale opisane zgode i nezgode.
Vjerujem da će starijim čitaocima ovaj roman biti zaista dragocjeno štivo kom će se vraćati, želeći da iznova osvježe sjećanja iz prošlosti, jer skoro svi znaju nekog svog Brku ili u sjećanju imaju desetara kojih ih je stavljao na muke, nekog Žuću, il̕ ipak ožive lik nekog komšije koji će ih podsjetiti na Milisava, koji je i samog autora stavio u vrlo ozbiljna promišljanja o životu. Povremeno se stiče utisak kako je ovaj roman nastao baš u formi dnevnika za vrijeme služenja vojničkog roka ili nekog ratničnog dnevnika, u kom je onaj kom nije do rata vidio puno stradanja, nadajući se da ništa nije gotovo sve dok smrt ,,ne zatvori jedno kratko, izgleda prividno, poglavlje i otvori neko drugo, u kome je sve jasno”.
Svako novo čitanje omogućiće otkrivanje nekog drugačijeg aspekta sagledavanja tema i dilema iz vremena dok su se još pisala pisma.Svako novo čitanje oživjeće neka nova sjećanja i uspomene iz prošlosti koje svakim danom imamo sve više.
Autor nam opisuje deceniju pred raspad SFRJ, opisuje mnoge zaboravljene događaje, kao što su ispraćaji u vojsku, pretjerana disciplina i strogost u pripremi budućih mladih vojnika za borbu protiv ,,neprijatelja”, te da je služenje vojnog roka nezaboravno iskustvo, posebno o tome da mladi vojnik prestaje biti gušter kad dođu drugi i kad shvati da ,,tamo gdje počinje vojska, tu prestaje logika”.
Da su čuveni Nadrealisti bili skroz realni podsjeća i Đurina rečenica koja nosi naslov jednog poglavlja u romanu: ,,Da platim, pa da se razilazimo”.
,,Za ideale ginu budale” stihovi su pjesme Bore Đorđevića, koji su u vremenu kad su nastali možda zvučali subverzivno, ali su danas i te kako realistični, baš kao što su realistični i savjeti koje pisac daje svom ,,budućem, nada se nikad, vojniku”. Pitajući se u obraćanju njemu, on zapravo daje odgovore, daje antiratnu poruku i ukazuje na besmisao stradanja na našim prostorima, ali i stradanja uopšte.
Realističkim pristupom obradi teme, Marković stvarnost prikazuje baš onakvom kakva jeste tj. prošlost onakvom kakva je bila.
Vjerujem da će ovaj roman izazvati dobre reakcije čitalačke publike, kojoj je primarno i namijenjen, baš kao što će biti i značajan prilog zavičajnoj književnoj baštini.
Dejan Spasojević
———————————————————-
… Koristeći humor, satiru, izvrćući naličje na lice, autor romana „Pogled kroz kurje oči“, stilski pročišćenim rečenicama, lucidnim dijalozima i zaključcima razbistrava događaje, pojave, ideologije, prošlost i pomaže nam da ih sagledamo i iz malo drugačijeg ugla, sve vreme se obraćajući nevidljivom, bezimenom liku pripovedajući mu. Nijedno vreme nije bez materijala za priču, nijedna priča nije ista; ima ih koliko i pripovedača, no umetnost je izaći iz uvreženih stavova, preispitati ih i ostaviti onako kako zmija napušta svoju košuljicu, s bolom ali i potrebom da se preobražava…
… Ono što, svakako, treba istaći je da je pred nama knjiga za koju je bilo potrebno i hrabrosti i umeća. Hrabrosti da uspomene koje su „beli novci za crne dane“ dobiju životvornu formu, umeća da se sve ono što je na duši vešto, znalački iznese pred čitaoce. To je knjiga čije rečenice klize slobodno kao voda kroz prste, bez zapinjanja, posrtanja, opštih mesta i mnogo puta pročitanih fraza. Knjiga koja otvara i mnoga ne baš prijatna pitanja na koja svako od nas sam mora da pronađe odgovor jer, „život je put ka samom sebi“, a na nama je da li ćemo taj put i prepoznati…
Iz recenzije prof. Valentina Novković
