AFORIZAM KAO ORUŽJE SA TRENUTNIM I ODLOŽENIM DEJSTVOM
Ako smatramo da smo neshvaćeni to može da znači da je naše stvaralaštvo dobro zamaskirano i ne izaziva reakciju na prvo čitanje, ali ako uprostimo izraz i porastemo do jednostavnosti, onda smo u riziku da ćemo biti shvaćeni- momentalno, što je dobro ako podilazimo stvarnosti…
Neki od aforizama iz ove zbirke su toliko jasni da ih nema potrebe dodatno objašnjavati čitoacu koji će nedvosmisleno shvatiti na šta su uperene žaoke kritičke misli, kao što je u slučaju igre sa čuvenom Cezarevom rečenicom:
‘’Dođoh, vidjeh , problijedih’’
koja se može shvatiti kao kritika lošeg stanja u društvu, ali i jednostavno kao apsurd mnogih životnih situacija, pokazujući da iza svake šale stoji bar malo istine.
Kroz zbirku aforizama ‘’Ne lezi vraže’’ autor kratkom formom postiže ono čemu mnogi
tekstovi u dužem formatu tek teže: jasnu misao i zapamćenu poentu .
‘’Moji su aforizmi škakljivi, da bi se narod smijao’’
Tematski, zbirka se kreće od društvenih i političkih apsurda, preko slabosti ljudske prirode, do intimnih osvrta na život. Zekić vješto spaja dnevnopolitičko i univerzalno, a njegov stil je direktan, duhovit i veoma iskren. On ironično komentariše društveni poredak („Režimski batinaši neće u raj, jer je batina iz raja izašla“), dok satiričnom obrtu često dodaje i dozu crnog
humora („Volju za životom mi daju visoke cijene pogrebnih usluga“). Time otkriva naročitu sposobnost da najteže teme, od siromaštva do političke represije, pretvori u smijeh koji istovremeno zabavlja i boli. Aforizmi o
svakodnevici nose prepoznatljiv pečat autorovog pogleda na život. U jednoj jedinoj rečenici autor uspijeva da ispriča cijelu životnu priču („Oženo se
‘na prvi pogled’ – peti put“) ili da odslika sudbinu cijelog društva („Narod pliva uz maticu, dok ne dođe do vodopada“).
Aforizmi iz ove zbirke djeluju spontatno i prirodno, a autor ekonomično raspolaže riječima što govori u prilog tome da je forma jasna i prepoznatljiva . Njegova prva zbirka aforizama
izazvala je dobre reakcije kod čitalačke publike tako da s pravom očekujemo da će i ova koja je pred nama imati dobre domete, tj da autor nastavlja da korača stazama sve bogatije zvorničke aforsitičke scene.
Izdavaču imponuje porast broja dobrih izdanja i iz ovog segmenta književnog stvaralašta, što
između ostalog pokazuje da su u ovoj epohi aforističari bili spremni da se šale sa stvarnošću koja se s njima, zbilja, nije šalila, čak ni kada je
izgledala smiješna.
Zahvaljujem autoru na korektnoj saradnji, ali i uredniku ove knjige, istaknutom aforističaru Milanu Pantiću na nesebičnom trudu i doprinosu da ova, kao i mnoge druge knjige, izađu pred javnost što potpunije i uspješnije.
Dejan Spasojević, glavni urednik Zvornik, 7.12.2025. godine
……………..
AFORIZMI KAKVE ZASLUŽUJEMO
Bez provedenog ostavinskog postupka Zekić je od oca, koji je i sam pisao aforizme, koje smo imali privilegiju da čitamo, naslijedio dar da prepozna anomalije u društvu i da ih na duhovit način izvrgne ruglu, u želji da iste nestanu. Kada je postao svjestan kakvo je blago naslijedio od oca, latio se pisanja i zahvaljujući tome uskoro ilazi iz štampe njegova druga zbirka aforizama. Zekić piše nadahnuto i kritički osmišljene aforizme, baveći se običnim životom, politikom i svakodnevnim temama.
Poruke u njegovim aforizmima se čitaju između redova, bez obzira koliko redova imali njegovi aforizmi, poruke su jake.
Zekić je realni kritičar stvarnosti i života koji živimo. Čitajući njegove aforizme lako prepoznajemo anomalije na koje i sami svakodnevno nailazimo, a koje on na satiričan način obradi i servira čitaocu.
Odnos između realnog života i života u kome bismo svi mi voljeli živjeti i zabrinutost zbog izostanka moralnih vrijednosti i vrijednosnih kriterijuma društva u kojem živimo, inspirišu autora da njegova ironijska oštrica ne štedi nikoga, u težinji ozdravljenja ljudskog duha i bolesnog društva.
Duhovitost je ljekovita, i aforističari nude narodu besplatan i efikasan lijek.
Aforizam je kratka, mudra, poučna izreka koja na duhovit način izražava neku misao i čitaocu se čini da ih je i sam smislio, ili se pak čudi kako to njemu nije palo na pamet, kad je tako očigledno. Kada se bavite satirom, morate da govorite istinu koja je velika, ali teško vidljiva ostalima.
Zato autor kaže:
”Svaki rat smo dobili, nismo mogli da ga izazovemo sami.”
U svojim aforizmima obogaćenim ironijom, alegorijom, metaforama, paradoksima, uz dozu uljudne satire, autor se bavi temama iz naše društvene i političke stvarnosti.
Sledeći aforizmi ilustruju predhodno rečeno:
Široko obrazovanje nam je usko grlo.
Kladionica udaljena od škole manje od petsto metara. Ostaćemo još bez jedne škole.
Svako ima svoje dno, ali ni jedno nije iste dubine.
Za izvoz pameti koristimo carinske olakšice.
Volju za životom mi daju visoke cijene pogrebnih usluga.
Neću promijeniti ćud, takva mi je narav. Izginućemo u dvoboju – sami protiv sebe.
U mojoj kući prstom mogu da ućutkam samo budilnik.
U principu, Gavrilo bi to najbolje riješio.
Navikli smo na malo sutra, ali nam teško pada malo danas.
Za pisanje aforizama potrebno je veliko životno iskustvo. Autor se ne slaže sa floskulom da narod dobije vlast kakvu zaslužuje, jer nismo baš toliko loš narod. Zato svoju satiričnu oštricu usmjerava na politiku mita, korupcije, nepotizma, kriminala i stanje koje takva politika proizvodi.
Ako vam se klima stolica, klimajte glavom da je sačuvate.
Odzvonilo nam je, nismo se probudili na vrijeme.
Poslije javne nabavke slijedi tajna raspodjela.
Ko ide niz dlaku, visoko će se popeti.
Kad te ponese masa, policija daje ubrzanje. Kad siđe u pete, srce se udalji od mozga.
Na kraju mogu da zaključim da će aforizmi iz ove knjige mnogima djelovati kao narodne izreke i mudrosti i prepričavati se a da mnogi neće znati ko je njihov autor.
Kako je po jednoj definiciji aforizam roman iz koga su izbačeni svi dosadni dijelovi, toplo preporučujem čitanje ove knjige, jer ono što je dosadno ne nalazi se u njoj.
Momir Vasić
Zvornik, novembar 2025. god.
