Recenzija:
Melodija srca
Veliki je onaj ko nije ostao bez dečijeg srca
– Mencius
Poezija je najdivniji instrument iz čijih tonova slutimo akustiku samog srca. Da je to uistinu tako potvrđuje nam zbirka poezije Misli struje dok srce diriguje jedne mlade pesnikinje po godinama, a velike po stilskom umeću, Tatjane Mitrović. Sam naslov signifikuje otkuda emocije sazrevaju u misao, a misao u stih. Taj put od emocije, preko misli do samog stiha, kao najuzvišenijeg tonaliteta alhemija je jednog pesnika, njegovo životno zaveštanje, a obrise tih tajni ponekad možemo naslutiti u njegovim pesmama.
Pri samom susretu sa zbirkom pesama mlade pesnikinje i naša duša zavibrira od neke unutarnje radosti i poletnosti koju nam samo jedna osoba vedrih pogleda na život može pružiti. Naizgled jednostavnim izrazom i bogatim rimama, Tatjana piše život, piše ljubav, piše sreću, a potom i tugu. Njena zrela misao prosipa se kao blagodat na čitaoca, vodi ga u neki drugi svet, pun razumevanja i utehe. Lepeza motiva je široka, a poezija je žanrovski razuđena. U samo jednoj knjizi mi nalazimo ljubavnu, misaonu, rodoljubivu, deskriptivnu poeziju i ostajemo zadivljeni svim umećima jednog mladog bića. Iako prva pesma u zbirci nosi naslov Tuga, ta tuga je takva kakva jeste, ali rešiva je uz najboljeg druga. Već kroz prve stihove nam govori koliko je važno prijateljstvo i da čovek sam ne može da preboli tugu, u tome mu najbolje može pomoći dobar prijatelj. U drugoj pesmi naša autorka odgoni tugu kao oblake prolećnim jutrom i na kraju pesme nam otkriva koja je najlepša slika prolećnog jutra:
Na ulici se čuje dečiji kikot i graja
I to je najlepša osobina prolećnog sjaja (Prolećno jutro)
Kroz svoje pesme lirska duša ispoveda svoje strahove (Strah), svoju povezanost sa porodicom (Bogatstvo), o radosti (Osmeh krasi lice), o lepoti zvezdanog neba (Zvezdana pustolovina)… Ono što je posebna vrednost Tatjaninog poetskog razmaha je mogućnost da razume ljude, tako u jednoj pesmi ona zna koje su Mamine želje i prenosi nam stihom iste:
Ne daj da neprijatelji budu od tebe jači,
Jer to da si slaba pokazuje i znači –
gde nalazimo vredne savete i misli, što opet dokazuje veličinu njenog talenta. Ona shvata koliko je tehnologija okupirala ljude i ukazuje na to da više nemamo vremena za knjige i o tome nas upozorava u pesmi Televizori i telefoni ne prestaju da rade.
Jedan od najlepših delova ove šarenolike zbirke su deskriptivne pesme, gde se opisuje priroda u svoj svojoj lepoti i punoti (Teče plava reka, Prirodne lepote, Jesen nas je posetila). U pesmi Prirodne lepote otriva nam se najlepša osobina prirode:
Ima mnogo šarenolikih dana
Punih ruža i jorgovana.
Saznajemo mnogo o mašti i koliko je ona važna za čoveka, jer smo s godinama izgubili povezanost svog srca sa maštom, zato smo postali duboko nesrećni i nezadovoljni, a mlada pesnikinja nam pruža riznicu mašte nadohvat:
Mašta jednu stvar krije
Da svako misli na svoj način i drugačije.
Koliko istine i mudrosti u samo nekoliko stihova, u vremenu kada ljudi gube svoju posebnost, kada podležu uvreženim mišljenjima i stereotipima, dovoljno je samo vratiti maštu u svoj život, pustiti je kroz vrata svog srca. Zato je ova zbirka za sve generacije, jer se u njoj može svako pronaći, svako prepoznati sebe. I kada piše o bolima u srcu (Bol u srcu), i kada piše o tajnama (Tajne), i kada pominje sećanja (Godine prolaze, ali sećanja ostaju) i kada razume da Svakog nešto muči, mi se slažemo sa Tatjanom i između redova dopisujemo svoja iskustva.
Ona zna koliko sama jednina, kao jedinka, kao jedna najmanja stvar je bitna i nekada ta jedna stvar, sitnica bude slamka za koju se uhvatimo kada upadnemo u bezdan života:
Iako je jedan, jedno, jedna
Svaka stvar je bitna i vredna.
Međutim, pored naizgled sivih tonova, poezija ove pesnikinje puna je svetlosti, radost izbija iz svake stranice, te je životna vedrina ono što je najveća osobenost i vrednost ove knjige. A poslednji stih pesme Sloboda: Ti si slobodan – moto je jedne čiste i svetle duše.
Ono što takođe čini jednu zanimljivost jeste da u zbirci ima pregršt pesama posvećenih najmlađima, onim mnogo mlađim i od same autorke, te pesme su najčešće šaljive i vesele (Kumstvo, Čika Zvone uze bombone, Pas hoće u Vegas…) Kao što slika sunca na prvoj stranici knjige otkriva puno sjaja i osmeha, tako i sama poezija ostavlja radost u biću posle čitanja, a kako i sama pesnikinja na kraju knjige u pesmi Za kraj kaže:
Tanja je za vas pesmice napisala,
Uz pomoć papira, olovke i mastila.
Jer je lek za brigu
Kada imaš pored sebe zabavnu knjigu!
I odista je tako, Tanja je napisala zabavnu, ali i veoma poučnu knjigu.
Na vama je, dragi čitaoci, jedna prava mala misija, u koju ćete se sigurno upustiti, a to je avantura poetske lepote uz Tanjinu knjigu.
Nevena Milosavljević,
pesnik i prof. srpske književnosti i jezika
