POEZIJA VJERE
vjerom kroz poeziju života
,,Slaviću ime Božije u pesmi,
veličaću Ga u hvali.”
(Deveta katizma, Psaltir)
Kad sam dobio priliku da pročitam i napišem nekoliko uvodnih riječi za zbirku pjesama ,,Brojanicaˮ brata u Hristu Velibora Šipovca, prva misao mi je bila asocijacija na stihove monaha Simona:
,,Tebe, Hriste, volim, brojanice brojim,
žarko želim biti u nedrima Tvojim,
i dok stalno grešim a pakla se bojim
ja još više žudim za dobrima Tvojim.ˮ
Pred nama su zaista poetske brojanice književnika, ali prije svega, pravoslavca Velibora Šipovca, nastale kao niske bisera vezane stihovima, a koji nose jevanđeljske istine, poruke ljubavi i bogopoznanja.
Velibor Šipovac ovom zbirkom pjesama čitaoca provodi kroz svojevrstan poetsko-religijski katihizis, u skladu sa Njegoševim stihovima: ,,Šta je ovo skupa svekoliko do opštega Tvorca poezijaˮ. Ovaj poetski poduhvat predstavlja svojevrsno misionarenje, čineći da poruke jevanđeljske istine dođu do srca vjernika ili onih koji još nisu spoznali dragocjenost hrišćanske vjere.
Ova zbirka izabranih i novih pjesama posvećena dominantno Bogu, Bogomajci i svetiteljima, proizvodi u čovjeku osjećaj čistote i umilenja, utjehe božanskim sveprisustvom.
Postoje ljudi koji pronose luču vjere kroz grehovnu tamu svijeta. Velibor Šipovac je jedan od njih, a djelo koje je pred nama doprinosi afirmaciji srpskog kulturnog i duhovnog identiteta utemeljenog u Hrišćanstvu.
Dejan Spasojević
BROJANICA
među nama
Velibor Šipovac, poznati hercegovački pripovjedač, romanopisac i poeta, pripremio je za pečatnju svoju najnoviju knjigu poezije pod naslovom BROJANICA, koja se razbokorila u 33 pjesme, duhovne sadržine, ispjevane u slavu Božju.
Kao i u prethodnoj knjizi – romanu Šavovi, Šipovac nam pokazuje da su svuda znaci koje naš Gospod sije, samo ih mi, počesto, u ovom profanom životu, ne primjećujemo jer im ne poklanjamo dovoljnu pažnju, a oni se nalaze oko nas na svakom koraku. A vjera nam je svima potrebna kao disanje, kao hljeb, kao voda, a naročito u onim gorkim časovima satkanim od duhoklonuća i beznađa.
A šta je čovjek bez vjere? – „Jedna slamka među vihorove“, kako to divno ispoja besmrtni Vladika Rade, narečeno Njegoš.
Vjera pokreće planine!
Tako sam ja razumio ovu zbirku stihova mog brata Velibora Šipovca, koju on evo štedro daruje čitateljstvu, a na polzu našeg srpskog roda.
Čedo Baćović
