Zrenja i stvaralačka nepomirenja
(DRAGANA KRAGULj: NEŠTO MALO O NEDOSTAJANjU, zbirka pjesama u rukopisu)
U stvaralačkoj zrelini, ali i životnoj dobi kojoj to odgovara, Dragana Kragulj se iz knjige u knjigu, pa i u ovoj, najnovijoj „Nešto malo o nedostajanju“, potvrđuje potpunom ostvarenošću. Otud neizbježna činjenica da je, zato, svaka njena nova knjiga obogaćenje naše književnosti, posebno poezije, obradovavši prvenstveno njene čitaoce, onda hroničare i kritičare, ali i istoričare književnosti.
Tu svoju ostvarenost poetese umije i da nadvladava, pišući lako i razgovijetno. Vladajući suvereno stihom, jezikom svima bliskim koji se zadovoljavaju srpskim, svjesna ostvarivanja teorije o uspješnosti pjesme, shvata savladanost zanata kojem se posve posvetila. Ali, zna i to da je, po tvrdnjama umnih, u pitanju „taj prokleti nauk spisateljski“, ali ona „ne popu-šta“. I, otud, radostan sam što u poslednje vrijeme imam potpun uvid u poetsko stanje i draganje Dragane Kragulj, odobrovoljen da se oduševljavam činjenicom da i sada ona, iz knjige u knjigu „nadvladava sebe samu“. A to nije lako i jednostavno, tome je razumno vjerovati da talenat može mnogo, ali ne i sve. Jer, upornost pisanja je, zapravo nadvladavanje sebe same!
Vrlo čvrsto ostvarena pjesnička cjelina zbirke „Ne-što malo o nedostajanju“ podijeljena je na formalne ciklusne cjeline, tek preglednosti radi i lakšeg čitaočevog snalaženja u relativno obimnoj knjizi. Većinu pjesama objedinjuje prvi ciklus „Krletka za mrak“, potom je ciklus „Putovanje“ i treći ciklus no-si naslov „Sličice“ i već po naslovima ciklusa može se odgonetati osnovni tematski slijed pjesni-kinje koja, velim, uveliko čvrsto stoji na pijadestalu stvaraoca odvažne ostvarenosti i zavidne lakoće iskaza.
A u htijenju je svakog umjetnika, pa i pjesnika, da se iskazuje baš onako kako to ostvarenje može razumjeti svako, čak i onaj kome ta umjetnost nije bliska. Pjesma „Kako nastaju linije na dlanu“, a što je po našem vjerovanju „stvaranje svih, pa i linije života na našim dlanovima“, kao da sve to što pokazuje ovom poezijom, sulkusno ispoljava naša pjesnikinja:
„Zaljubljujem se
kao i obično
čim se ukaže prilika
čim projedri jugom nošen
miris Mediterana
miris vlažnog pijeska poslije plime
miris noći zasute srmom
i šum nemirnog mora pred svitanje
zaljubim se u vjetar
zaljubim se u nebo
zaljubim se u blještav dan
ostalo vrijeme patim
i pričam kao sve zaljubljene žene
samo o njemu
i pišem
da poništim vrijeme
čekam pupove
mirišem suvo bilje u jastuku
zagledam dlanove tražeći obrise
utisnute između linije života i linije srca
uzdišem i ne vidim
da sam kao i sve
samo izmislila
i da to ustvari uopšte ne postoji nigdje
osim u mom
smrznutom
srcu“
Ovo je slučajno odabran pokazni primjer između še-zdesetak pjesama zbirke „Nešto malo o nedostajanju“ Dragane Kragulj i najdoslovnije veli o tome čemu stremi, zašto tako lakoćom ispoljava i zbog čega se uspješno snalazi u umjetničkom doskoku veličine, kakva se ovdje ostvaruje i potvrđuje. Bilo koja, druga, pjesma iz ove knjige mogla bi zamijeniti navedenu, što sasvim sigurno govori da je riječ o zaista moćno ostvarenom pjevu, nivelisanom i prilježnom svima, koji vole ovakav vid pjesničkog iskazivanja.
Radujem se skorom viđenju rukopisa ukoričenog u knjigu i čestitam izdavaču na izboru izdanja, a Kra-guljevoj čestitam na upornosti i istrajnosti.
Ranko PRERADOVIĆ
