„RIME OCA I SINA” U IME NAŠEG NARODA
Zbirka pjesama „Rime oca i sina” odjeknuće poetskim nebom sve do visina, gdje imamo slavne pretke i svijetle uzore, svetitelje i primjere čojstva i junaštva. Jasno je da su pojedine pjesme iz ove zbirke inspirisane romanima koje je Branko Stanković napisao. U ovoj, po obimu maloj, poetskoj zbirci opjevano je puno tema, ličnosti i događaja. Stihovi ove zbirke obilaze mnoga stradalnička mjesta od Kosova, preko Jasenovca, pa sve do Ararata, pronoseći luču slobode koja osvje-tljava stradalništvo, ali i vaskrsenje hrišćana, srpskog, ali i jermenskog naroda. Pjesnik u maniru epske poezije u desetercu pjeva o događajima iz prošlosti i prikazuje žrtvu koju je naš narod podnio.
Pjesma „Kletva metoha i polja Kosovog” predstavlja novi izazov za guslare u kojem je opjevana istorija našeg naroda od Kosova do današnjih dana.
„Oj, guslaru, čedo srpskog bića,”
zatim:
„Poj, guslaru, neka grlo ječi
Teške ove izgovori r’ječi
Ko prodao Dušanove dvore
Da mu duše u paklu izgore
I ko izda Peć i Gračanicu
Prizren, Devič, Zvečan, Mitrovicu
Digne ruke od Sv’jetlih Dečana
Da je proklet do sudnjega dana!”
Pjesnik, opisujući Lazarevu žrtvu i sve događaje koji potom slijede, napominje da ono što je sveto živi u nama i da nam to niko ne može uzeti:
„Od Prizrena do grada Dečana
Sveta Gora nova sazidana
Sve su crkve, manastiri sveti
U nama će dov’jeka živjeti”,
napominjući na kraju:
„Ko izdao zavjet Kneza svetog
Rđom kapô do koljena petog“
Kao što je „Vila sa Košara” svjedok stradanja Srba na Kosovu i Metohiji, u ovoj zbirci vile su svjedoci stradanja u pjesmi „Vila sa Ararata”, ali i u pjesmi „Jama Ponor”. U tom duhu mogu se izdvojiti mnogi stihovi kao što je ovaj:
„Krvava je opet tekla Drina
Vječna rana osta Miljevina“
Iznosi se i jevanđeljska istina da „Nema ništa tajno što neće biti javno, ni sakriveno što se neće doznati i na videlo izići” (Lk. 8, 17).
„Ali zemlja zaklela se raju
Kada ljudi za Hrista stradaju
Da se tajne ne mogu sakriti”
U prilog temi pjesama gdje vile svjedoče srpska stradanja napisao sam par stihova:
Sve su vile svjedok bile
Stradanjima srpskim rode
Kad se krvca srpska lila
U borbama zbog slobode
U pjesmi „Nebeska oluja” pjesnik nas vodi kroz rodna mjesta naših istaknutih naučnika, tj. kroz Dalj u Slavoniji, gdje je rođen Milutin Milanković, kroz Smiljan, mjesto rođenja Nikole Tesle,
„Gledam u daljinu vasione i beskraj nebeski
Iz Dalja Milutinovog kroz pejzaž slavonski
Dah mi miluje smilje i božanska energija
Iz Like, iz Smiljana, sa zgarišta kuće velikog genija”,
ali obilazi i rodna mjesta vojvode Momčila Đujića i uskoka i hajduka Stojana Jankovića:
„Sa Dinare vihor dok lebdi ka plavetnilu jadranske vode
U uhu osećam i čujem eho Momčilove liturgije slobode
Vinom iz bukare pokvasih svoje osušeno grlo
Za pleme Janković Stojana, večno i neumrlo”.
Ove pjesme koje su napisali Branko i njegov sin Dušan ostaju kao spomenik stradanju našeg naroda jer „biva što biti ne može” da „na grobovima izniče cvije-će za daleko neko pokoljenje”.
Istovremeno, ova zbirka je i podsjetnik na zname-nite ličnosti našeg naroda koje ne smiju biti zabo-ravljene.
Mladi pjesnik Dušan, Brankov sin, donosi nam tri pjesme kojima trasira svoj poetski put i pokazuje talente koje će, ako ovako nastavi, sigurno umnožiti na radost svoje porodice i otadžbine koja se i „pesmom voli”.
„Želim da pišem odu slobodi,
Dečijoj graji, igri i školi,
Ljubavi što mojom dušom brodi
I otadžbini koja se pesmom voli.“
Svoje rodoljublje mladi pjesnik najsnažnije iskazuje kroz stihove:
„Ostaj mi srećna i večno mlada,
Sava i Drina miju ti lice,
Uteho naša, naša si nada,
Republiko Srpska, lepotice!“
U pjesmi „Pucajte, ja i sada držim čas”, mladi pjesnik, saosjećajući se sa žrtvom koju su podnijeli srpski đaci njegovog rodnog Kragujevca, podsjeća na taj svirepi zločin iz Drugog svjetskog rata.
„Ubiše telo, a dušu ubiti ne mogu
Zato na kolena padam i molim se Bogu
U molitvi tihoj svakoga dozivam sveca
Da Gospod spasi nevinu decu Kragujevca!“
Za kraj ovog kratkog iznošenja utisaka, poruka koju crpim iz pjesme „Vrelo slobode”:
S Majevice neka poteku stihovi i lete ka ušću slobode gdje mudro caruju, Vjera, Ljubav i Nada,
i poruka Zavena Der-Hazarjana:
„Narod koji čuva svoje knjige i svoje pismo, čuva sebe”.
Dejan Spasojević
