PJESME PO MJERI SRCA POD SUNCEM I ŠIRINOM NEBESKOG PLAVETNILA
(Magdalena Jović: ,,Sve što sam htjela da kažem, a nisam“)
Magdalena Jović pojavljuje se po prvi put u javnosti svojom poezijom samoprijegorno
pjevajući o onim najinteresantnijim trepetima djevojke koja stasava i osjeća magiju
čudesne, ženske ljubavi prema suprotnom polu, prema muškom biću.
Njena knjiga, pletisanka, prvjenac „Sve što sam htjela da kažem, a nisam“
ispletena je stručcima pjesama koje čine cjelinu jedne osjećajnosti djevojke koja, kao i sva mlada bića, imaginacijom, prvim stidljivim, ili onim vižljavim-sanjalačkim
pogledom razlistava prvi pup ljubavnog cvjetanja.
Ako se vodimo izrečenom mišlju ljubav će spasiti svijet”, onda je jasno da je
pjesnikinja na prvom koraku svoga pjesničkog puta, logično, pogodila temu, pa u njenim
pjesmama ljubav pulsira punoćom krvotoka egzistencije.
U pjesmotvorstvu Magdalene Jović čulne i tjelesne struje nisu u prvom planu, ali se
one javljaju kao nagovještaj budućeg vremena u kojem će ona kao žena sazrijevati i imati svoje ljubavne koordinate, što je prirodno stanje stvari.
Zanemarimo li mladost pjesnikinje i saznanje da je ovo prva zbirka koja će ići na sud
čitalačke publike, za ovu knjigu bi zasigurno mogli reći da ima dubine životnog
prisustva u tom najljepšem i najintezivnijem vremenu zanosa i trepetavosti
dominirajući mnogo većom ozbiljnošću kroz nit izražajnosti jezika i suptilnost
misli. Drugim riječima rečeno; pred nama je poezija mnogo zrelija od životne dobi koju nalažu godine.
Redaju se stručci osamdesetak procvjetalih pjesama koje čine mirišljivi buket knjige
„Sve što sam htjela da kažem, a nisam“ koji je najljepši poklon čitalačkoj publici, ali i samoj autorki u njenim livadama pjesničkih snova. Sve pjesme su po mjeri srca i svaka ima svoje mjesto pod ovim suncem i širinom nebeskog plavetnila.
Da navedemo neke od naslova: „Devedeset devet“, „Ljeto“, „Pijaca“, „Sitnice“
Ti“, „Ako odeš“, „ U ovo doba noći“, ali i ostale pjesme koje se nalaze u sadržaju.
Godina za godinom,
vuku se i prolaze polako.
Kao i ljubavi!
I to treba da nas raduje.
Samo smo bliže onoj pravoj,
suđenoj
Jednoj pravoj u stotinu pogrešnih!
(Devedeset devet)
Baviti se pisanjem i biti pjesnik nije lako, mada je blagosloveno. To je trenutak kada
na rođenju Gospod daruje ljepotom riječi novorođenče i opredjeljuje ga za trnovit, ali uzvišen put pjesničkog hodočašća. Zato, pjesnici jesu božiji pastiri koji idu cijeli život za svojim riječima, za pjesmama-za svojim stadom.
Kako nastaje pjesma? Nastaje kada se sklope vidici, zavlada tišina i noć počne da
puni krčage mašte i želja. Kada se raspjeva duša ili zaboli neodređeno, neobjašnjivo, ali ipak trepetavo i nemirom prospe mastilo liričnosti po crnilu noći
U ovo doba noći
dok ja tonem u san.
neko leti,
neko pije,
neko se nekoga sjeti!
Neko plače,
neko spava,
neko se raduje,
mada takvi su rijetki
u ovo doba noći!
(U ovo doba noću)
Magdalena Jović se opredijelila da bude pjesnik, da u sepetu vječnosti ostavi
zavjetnu riječ koja će uvijek biti među svjetovima sadašnjosti i budućeg vremena.
Vjerujem u prvi korak, jer to je korak kada krećemo na put naše sudbine, u središte
našeg života i znam da nema povratka!
Pred ovom mladom pjesnikinjom su nepregledne stepe pjesničkih daljina u koje je
zakoračila prvim korakom noseći teško pjesničko breme na krhkim plećima. Neka joj
bude srećno i blagosloveno na mnogaja ljeta!
Vlasenica, na Svete Duhove-Trojice
Aćim Todorivić, književnik
- juna, ljeta Gospodnjeg 2022.
