DUBOKO INTIMISTIČKA LIRA
Za poeziju Andreje Vranješa se može reći da je u dosluhu sa romantizmom pravcem u Francuskoj književnosti prve polovine 19. Stoleća pod nazivom mal du siecle. Njegov pjesnički nerv reklo bi se s pravom pogođen neveselom slikom svijeta s kraja proteklog i na početku našeg vijeka. Više pjesama u ovoj zbirci su vapaj za istinom koja je u planetarnim razmjerima prognana i (izgleda nezaustavljivo laž.) Truje odnose među ljudima na mikro i narodima na makro planu.
Licemjerje je postalo svakodnevna pojava. Njime se kroji i prekraja ono je neizbježni pratilac sudbine, osjećaj nespokojstva ,, pred novim vremenom“ Najznačajniji je u pjesmama ,, GLASNE IM NEISTINE“, ,,TAMNA VREMENA“ ,,PJESNIK STREPNjE I SNOVI,“ ,,RUŽNI NEKI LjUDI DUVAJU U SVIJEĆE UGASIĆE SVEMIR“, ,,JENKI“.
Vranješeva lira je duboko intimistička.
U najviše pjesama se prelamaju slike stvarnosti, kroz vrlo osjetljivu ličnu prizmu, reflektujući pri tome ranjivi lični doživljaj. U izraženoj preispoljenoj neravnodušnosti prema svijetu je i izvor pjesničkog nadahnuća bila što sve nije drugačije, a drugačije ne može da bude, pjesmom se svijet neda popraviti niti ljepšim učiniti. Ima u ovoj zbirci i plamičaka optimizma, trenutnog ozarenja prizorom ili s lijepom mišlju, sjećanjem na divan trenutak, na iskru ljubavnog zanosa. Takve pjesme susrećemo između pesimističkih raspoloženja u ciklusima PROLAZNOST i KRETANjA KA SRCU (Smrča, Roma, Beskrajna, Himna ravnici ), čak i u neobećavajućem ciklusu OTPALA VREMENA gdje stih ,, U svetlokrugu njenom sve bilo je lepota,“ ujedno čitava pjesma Nadvremena, one su najčešće eliptične kratke divne poetske vinjete.
I kada pjeva ,,o globalnim temama“ i kada se nađe u ,,nacionalnom“, Vranješ odaje patriotskog poetu u sebi, ,,pjesnik naroda svog“, svjedoče o tome u prilog pjesme: ,,U NAMA JE PRIJEZDA,“ ,, NAROD JEDAN“, ,,ŽITIJE LAZAREVO“, uostalom zbirka započinje pjesmom, ,,ON JE TU“, najrodoljubivijeg srpskog pjesnika novog doba, Dobrice Erića.
Boško Lomović
