SEME VATRE U TIŠINI VETRA
Pjesme Radenka Kele ponovo su u mojim rukama, u novom zdanju sa starim-novim temama. Zbirka poezije ,,Seme vatre“ nije slučajno tako naslovljena, sjeme ovih pjesama je od one predačke sorte, što se čuva i prenosi s koljena na koljeno i svakog puta kada se posadi iznikne isto, iako je drukčije njegovano. Pjesnik iz Piskavice čuva sjeme vatre u nadi:
,,Jedino vatre
U srcu te žene
Za mene su zauvek
Pogašene“ (Vatre)
na trenutak ga gubi, a onda čeka pravo vrijeme da njime ponovo upali vatru u istom ognjištu. Njegovo ognjište je priroda iz koje je potekao i iz koje nikada ne odlazi, jer je i sam postao pitomi dio nje. Njegovo ognjište je i žena, bliska, a nepoznata, zdjela u kojoj je pregršt ljepote, a pjesnik se rado napaja s tog izvora. A ono ognjište koje je centralni dio njegovog bića je pjesma, božanska, uzvišena. On zna tajnu lepote, da čovek je potpun jedino kada je u prirodi, među životinjama, među voćem i pašnjacima; kada pije vodu sa čistih izvora jedino tada može i da piše iz čistih izvora inspiracije. Um koji je pun ljepote najljepše o ljepoti i pjeva. Radenkov manir slobodnog stiha daje slobodu i njegovoj misli, njegovom smislu o životu i snovima o snu, istom onom snu, sa kojim i počinje svoju knjigu. On prolazi putevima ,,hladnih suza“ kroz Kozaru ,,prateći sna pesmu neznanu“ i svojim ehom arhaičnog stila pripovjeda svoja putešestvija od mladosti do zrelih godina. Njegovi prelazi su skokoviti, nije se odrekao svog stila od iskona – krajiške ekavice i zadivljenosti pred ženom. Za nevesele teme on čuva ironiju, kao kartu u rukavu, da zaigra sa vještim protivnicima. Na jednoj strani je Radenko koji voli prirodu:
,,Umire nečujno i vidno zima
Izdiše na postelji od dolova
U oblacima posivelog dima
Viori iz crvenih krovova“ (Zima na umoru);
koji voli žensko obličje:
,,Danas otkrih
U očima imaš
Jedno malo sunce
Koje me mami i zove
Jedno skriveno sunce“ (Oči);
koji voli srpsku istoriju:
,,Dedovi,važni, ponosni,
pričali nam stvari ratne,
slušali smo ih bez daha,
i raširenih očiju“ (RAT)ovi;
na toj strani je i Bog, njegova istinska vjera u Njega:
,,Gospode,
Molim te
Udalji od mene sve
Što me udaljava
Od ljubavi Tvoje“ (Molitva)
a na drugoj je Radenko koji koristi satiru kao sredstvo borbe protiv sistema, sa zlom i mrziteljima slobode:
,,Šta to radiš dete
u dimu cigarete
crpim istinu
o sagorevanju“ (Cigareta)
U 86 pesama i 4 ciklusa divnih naslova, Radenko samo potvrđuje svoju plahovitost i darovitost umnog čovjeka što negdje na pašnjaku ima svoje mjesto sa kog osmatra stado i okolinu i tu savijen nad hartijom u lepoti seoske tišine zapisuje ŽIVOT.
Sarajevo, o sv.Petki,g.G.2020.
Dara Sekulić
