ŠTA GOD RADILI, PA I PISALI, TREBA GRADITI ZAJEDNICU SA ŽIVIM BOGOM
Razgovaramo sa srpskim književnikom Aćimom Todorovićem, članom Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije. Todorović je bio i predsjednik žirija za najbolju knjigu poezije na proteklim 4. „Drinskim književnim susretima“ 2020. godine.
ASinfo: Gospodine Todoroviću poznati ste široj književnoj javnosti kao romanopisac, ali i odličan pjesnik. Ako kažemo da, često, dajete svoje mišljenje književnicima za njihove knjige, te da ste u sastavu žirija na raznim književnim konkursima i na kraju, da ste više puta nagrađivani za svoja književna djela, onda se nameće pitanje da li je potrebno da Vas pobliže predstavljamo publici, ili da li Vi treba da nešto kažete o sebi?
Aćim Todorović: Koristim priliku da Vas pozdravim i sve čitaoce i pratioce ASinfo portala i da izrazim zadovoljstvo što mogu da Vam odgovorim na Vaša pitanja.
Pored svega što ste naveli i lijepo me predstavili, uvijek postoji, ponešto, što književnik može o sebi da kaže , ali i da prećuti određene stvari ako nisu sazrele za javnost-čitalačku i književnu publiku.
Možda je važno reći, da u provincijama i malim sredinama, gdje medijska svjetlost rijetko ili nikako dolazi, ima izuzetnih pisaca koji žive i stvaraju kvalitetna književna djela.
Nadam se da sam ovom rečenicom mnogo toga rekao i odgovorio na Vaše pitanje.
ASinfo: Poznato nam je da ste objavili kvalitetna književna djela kako prozna (romane), tako i poetska (zbirke poezije), ali i određena mišljenja i kritike u vidu eseja, ogleda, prikaza, intervijua..itd. Da li izdvajate neko Vaše djelo kao posebno za Vas, publiku i uopšte književnu javnost?
Aćim Todorović: Teško se piscu odrediti o svojim književnim djelima koje mu je draže ili kvalitetnije, to bi trebalo da radi stručna književna kritika, čitalačka publika i uopšte javnost. Zadovoljan sam svojim književnim stvaralaštvom u onoj mjeri u kojim sam vremenima stvarao koje djelo. Sve moje knjige imaju provjeren legitimitet kroz stručna mišljenja književnih kritika recenzenata, a oni su veoma poznati na srpskoj književnoj sceni. Zatim ako još neko napisano djelo dobije neku od nagrada-priznanja, i na kraju ako publika prepoznaje i traži knjige, onda je sasvim jasno da sam uspio.
Što se tiče djela, predlažem da se čitalačka publika upozna sa mojim istorijskim romanima „Ljudi vučije krvi“ i „Jauk grobne tišine“. Moja poezija, takođe, zavrjeđuje da se čita, a ako bih davao preporuke za oglede i kritike, svakako bih tu predložio „Ćirilica u srpskom narodu kao Biblija u hrišćanstvu“, „Narod koji svoju istoriju baci pred vukove ostaće neprosvijetljen narod“, zatim oštra kritika na knjigu Abdulaha Sidrana „Oranje mora“ , ogled na književno djelo srpskog pisca Dobrila Nenadića …itd!
ASinfo: Rekli ste da su Vam kritike i recenzije dali poznati srpski književnici i kritičari, da li nam možete reći par njihovih imena?
Aćim Todorović: Podugačak je spisak srpskih književnika koji su pisali o mom književnom stvaralaštvu, ali ja ću pomenuti samo par njih koji su bili recenzenti nekim od mojih knjiga: Ljubomir Zuković-akademik, Prof. dr Cvijetin Ristanović, Dr Ivan Zlatković, Mr Milica Jeftimijević Lilić, Mr Mirko Babić, Prof. Valentina Vulić, Prof. Vladanka Trivić Koprivica, Ranko Pavlović-književnik , Slobodan Gavrilović-socijolog i još mnogi književnici, književni kritičari i javne ličnosti.
ASinfo: U izdavaštvu ASoglas-a izašla Vam je nedavno zbirka pjesama „Glava na ramenu“, možete li nam nešto više reći o toj zbirci, šta je to što tematski dominira u istoj?
Aćim Todorović: Da, pred kraj prošle 2020. godine izašla mi je nova zbirka poezije „Glava na ramenu“ i izdanju ASoglas-a i moram, još jednom, da se zahvalim Vašoj izdavačkoj kući na odličnoj saradnji i objavi moje knjige!
Većina pjesama u ovoj zbirci nisu selektovane kao posebno tematsko djelo, to su pjesme koje su nastajale po slobodoumnosti pjesničke inspiracije i kao takve ušle u ovu knjigu, mada, moram naglasiti da je ta knjiga napravljena iz dva poglavlja u kojem su ove prethodno pomenute kao većinski dio , dok drugo poglavlje čini deset pjesama sa ljubavnom uzvišenosti.
ASinfo: Nedavno ste dobili književnu nagradu „Đuro Damjanović“ za zbirku pjesama „Duša mirotoči“ sigurno ste zadovoljni, pa i ponosni na tu nagradu, kako ste doživjeli to priznanje?
Aćim Todorović: Zbirka poezije „Duša mirotoči“ je knjiga duhovne poezije i od samog početka njenog nastajanja, vjerujem da je bila predodređena, da skromno kažem, da bude zapažena u javnosti. To nije samo knjiga poezije, to je jedan molitvenik i liturgija koja ispunjava dušu i vraća vjeru i nadu molitvenim orječenjem.
Prepoznavši „molitvenik“ Episkop Zvorničko-tuzlanski Fotije dao je blagoslov za ovu knjigu, a kritike su napisali poznati srpski kritičari i književnici Mr Milica Jeftimijević Lilić i Dr Ivan Zlatković. Knjigu je objavio „Grafoprint“ iz Gornjeg Milanovca. Ako spojimo sve ovo pomenuto i kvalitet poezije, onda možemo zaključiti da se stvorio jak preduslov za ovo, izuzetno, priznanje.
Na konkursu za prestižnu književnu nagradu „Đuro Damjanović“ , u jakoj konkurenciji, žiri je prepoznao kao najbolju knjigu u 2019. godini i nagradio.
Nagradu sam doživio kao Gospodnji dar koji je upriličen kroz promisao tročlanog žirija koji je svojom objektivnošću i stručnošću posla kojim se bavio, učinio me srećnim!
ASinfo: Iz tematike koja je dominantno hrišćanska zaključujemo da ste vjernik, možete li nam nešto više reći na tu temu, da li je taj spoj vjere i književnosti, istinski, moguć?
Aćim Todorović: Iluzorno bi bilo pisati o nečemu, a ne vjerovati u to. Čovjek sam koji „ljubi svoju vjeru“ i tradiciju svog naroda i predaka. Imanuel Kant je rekao za izgradnju svoje „Kritike praktičnog uma“ da postoje tri osnovna i jasna postulata i to: „Čovjek je sloboda, duša je besmrtna i postoji Bog“, na osnovu ovih načela, šta god radili pa i pisali, treba graditi zajednicu sa živim Bogom.
ASinfo: Na koji način još, osim pisanja, pokazujete da ste dobar vjernik i rodoljub?
Aćim Todorović: Uvijek i na svakom mjestu i u svakoj situaciji činio sam ono što sam smatrao najboljim, u tom trenutku, za svoj narod, vjeru i ljude. U najtežim ratnim vremenima ja sam svojom krvlju branio otadžbinu, svoj narod i svoju vjeru. Pritom nikada ne čineći drugima ono što nisam želio da meni drugi urade.
To je jedan od pokazatelja moga patriotizma u periodu kada, na žalost, mnogi rodoljubi nisu pretekli. Dostojevski je rekao „Narodu se služi svagda, bez uslovljavanja, samo mu se tako služi“! U tim teškim godinama nisam se zaklanjao za knjigu i pero. A,čovjek se obožuje dok je živ!
ASinfo: Na proteklom „Drinskom konkursu“ za najbolju knjigu poezije, napisali ste lijepo obrazloženje za pobjednički naslov , za zbirku „Kosovski krici“ . Šta za Vas znači Kosovo i Metohija i da li su danas rijetki pjesnici poput Šantića koji izražavaju svoju bol zbog sudbine svoga naroda, kao u stihovima „Mene sve rane moga roda bole i moja duša snjima pati i grca“?
Aćim Todorović: Moje obrazloženje za pobjedničku zbirku na „Drinskom konkursu“ za najbolju, rukopisnu, knjigu u 2020. godinu, proizašlo je iz autorkinog vapaja i neraskidivog lanca kaljenog „Kosovskim kricima“ za svim ranama njenog i našeg roda, za kojim nam duše grcaju i pate.
Obrazloženje koje sam naslovio „Alka za prvonagrađenu knjigu pjesama „Kosovski krici“ pjesnikinje Nataše Stanić“ moj je mali doprinos čvrstom-neraskidivom alkom na tom lancu tvorenja.
Jednom sam rekao „Kosovo i Metohija i Sveti Sava su neiscrpna inspiracija srpskih pjesnika“!
Šta bi Srbin bio bez Kosova!
ASinfo : Šta biste rekli za kraj ovoga razgovora?
Aćim Todorović: Na spomeniku jednog rimljanina je napisano „Prah mu je ovdje, a slava svuda!“
Svaka knjiga je jedan spomenik koji autor sebi podigne za života. Nebitno gdje će nam biti prah, važno je da nam „slava“ bude svuda!
Razgovor vodio: Dejan Spasojević
