Milena Drpa rođena je 1950. godine u Gornjoj Slatini kod Šamca. Osnovnu školu zavšrila je u Šamcu, gimnaziju u Gradačcu, a studije srpskohrvatskog jezika i književnosti na Pedagoškoj akademiji u Tuzli. Cio radni vijek radila je kao nastavnica srpskohrvatskog, kasnije srpskog jezika, prvo u Donjim Kladarima kod Modriče, kasnije u Modriči. Živi u Modriči i Beogradu, član je Udruženja književnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije.
ASinfo: Čestitamo na nagradi koju ste osvojili na 5. Drinskim književnim susretima u Zvorniku, treće mjesto za najbolju neobjavljeni rukopis za djecu! Možete li nam ukratko približiti taj rukopis, o kakvim se pjesmama radi i koliko dugo je nastajala ta zbirka
-Hvala žiriju što je zapazio i nagradio moj rukopis! Pjesme za djecu u rukopisu koji sam poslala na konkurs su pjesme za mlađu djecu. U njima su vedri, često šaljivi stihovi, a u stihovima radost života, razigranost, mašta koja u dječijem svijetu preplavljuje sve postojeće. Moje pjesme će, nadam se, unijeti novu svježinu u duše djece koja ih budu čitala.
Knjiga je nastajala u dva perioda. Neke pjesme su dugo godina čekale u sveskama da im poklonim svjetlost knjige, a neke su ''procvjetale'' u skorije vrijeme.ASinfo: Vi vodite Književni klub ”Mladost” koji ste osnovali 2000.godine i rad sa mladim književnim stvaraocima je za vas važan. Možete li reći nešto na tu temu, kakva je uloga starijih kolega i njihova podrška u razvoju jednog mladog autora i njegovog usavršavanja i napredovanja?
-Prije dvadeset dvije godine osnovala sam u našem gradu prvi književni klub i odlučila da pod njegovim krovom od zvijezda svoje prve stvaralačke ambicije ostvaruju najviše mladi ljudi, a da uz njih, pored mene, bude još iskusnih književnih stvaralaca, koji će, uz svoj književni rad, otvarati puteve mlađima, čineći za njih sve ono što će im pomoći da u književni svijet uđu na najljepši način. Nad mladima treba da se bdije i da im se s ljubavlju i nesebično pruža podrška i prenosi stečeno iskustvo.
Spomenuću da upravo kreće u štampu prva pjesnička zbirka naše mlade pjesnikinje Kristine Kojić. Uz dvije ranije objavljene samostalne zbirke, dvije zajedničke zbirke i monografiju Kluba, ovo je sedma knjiga koja je ”izrasla” iz vrta ovog čarobnog udruženja.
ASinfo: Do sada ste objavili nekoliko knjiga, koji vam je žanr tj. forma najbliža i da li možda neko djelo izdvajate kao posebno drago?
-Objavila sam osam knjiga. Među njihovim koricama su žanrovski različiti sadržaji: priče, pjesme, haiku pjesme i pjesme za djecu. Volim da istražujem i svoju riječ poklanjam različitim formama. Ipak, pošto ste me to upitali, prvi put stavih na svoju unutrašnju vagu ono što raste u mojoj stvaralačkoj bašti i srce se brzo odazva: malo je prevagnula proza, poezija za djecu, a među pjesmama – soneti.
A među svojim knjigama, kao među djecom, nemam onnih koje su mi draže od ostalih. ASinfo: Da li možete reći svoje utiske ili možda napraviti paralelu na kulturni život u Beogradu u odnosu na onaj koji se odvija u manjim gradovima , da li je za umjetnika bitno gdje stvara i možda podrška sredine za njegov lični i opšti uspjeh?
-Pošto godinama živim i stvaram u velikom i prelijepom Beogradu i pitomoj, takođe prelijepoj Modriči, svakako sam u prilici da uočim niz razlika. U manjim mjestima je interes za umjetnost i kulturu, osim muzike i filma možda, mnogo manji. Zanimljivije je baviti se bilo kojom kulturnom djelatnošću u većoj sredini. Zbog mnogo većeg interesa, poštovanja umjetnosti iljudi koji djeluju u toj oblasti, boljih uslova, veće podrške... Ali je baš zbog svih tih razlika veliko zadovoljstvo pokrenuti nešto dobro za ljude u mjestima u kojima im to ranije nije bilo dostupno.ASinfo: Da li je teško pisati za djecu, možete li nešto reći o toj temi vašeg stvaralaštva za djecu?
-Ne bih ništa u ovoj djelatnosti mjerila po težini. Sve je teško i ništa nije teško. Čitati, pisati, imati taj začarani svijet riječi u duši, božanska je pojava i svako onaj ko je dotaknut tom višom pojavom, beskrajno je srećan čovjek!ASinfo: Možemo li uskoro očekivati objavu vaše nagrađene zbirke ?
Što se tiče moje nagrađene zbirke (koja je obasjana još jednom nagradom, u Makedoniji, u Bitolju), mislim da je njen put do čitališta već širom otvoren i da će Vaša izdavačka kuća uspješno ispratiti moju knjigu na tom putu.
ASinfo: Imate li neku poruku za kraj ovog razgovora ili nešto bitno što želite istaći a što vas možda nismo pitali?
-Nešto sam od željenog već rekla kroz svoje odgovore, pa ću to sad samo reći drugim riječima: Pisanje je radost koju upoznaju samo oni koji se tim bave. Nerocjenjiv dar od Boga, rekla bih.
